ni hrišćani. Naprotiv. Sultan je priznao samoupravu Svete Gore i nije dirao tamošnje manastire. Kad su osvojili Maćedoniju i južne hrišćanske zemlje Turci su, istina, poseli manastirske metohe i predali ih sultanu, ali ih je ovaj, sa svoje
svima narodima severnog, srednjeg i zapadnog Balkana (Arbanije, Srbije, Mizije, Bugarske, Silistrije, Ilirije, Maćedonije i Raške) i drugo pismo upućeno lično patriarhu Arseniju. Misao o slobodnom izboru vojvode nije u tom carevom proglasu
Skadar, da odatle, s drugim saveznicima, deluje protiv Nikole Altomanovića. Ma kako kratak taj bi pohod, s povratkom u Maćedoniju , imao trajati najmanje do kraja leta. Ali, s druge strane, jedan naš pisar iz tog vremena, monah Isaija, piše izrično,
se dobar deo vojske nije nalazio u Evropi i što i sami nisu bili potpuno svesni kolikog je obima bila ova njihova pobeda. U Maćedoniji nije bilo nikog ko bi mogao zadržati s uspehom njihov veći nalet; svi su bili pod utiskom strašne pogibije, koja je
najačeg među svima. U maričkoj bitki turska sila je slomila najopasnijeg vojničkog protivnika na Balkanu; u Trakiji i Maćedoniji ona je posle toga neosporno glavni činilac. Put za dalja osvajanja bio je otvoren sve do Morave na severu i Neretve na
delovi dojučerašnje carevine moraju da traže naslona kod tuđih država i primaju na sebe vazalske obaveze. Druge, one u Maćedoniji , postaju turski podložnici. Od te godine počinju Turci da šire svoju vlast nad Južnim Slovenima.
, da će u napredak biti veran i pokoran Crnom Đorđiju i senatu; i tako mu oproste. Maćedonije , došao je u Srbiju 1804 godine s Krdžalijama. Po tom, rastavši se od nji, dođe u momaštvo Miloševu bratu, Milanu
je imao magareće uši. Indiskrecija njegovog berberina podseća na Midovu istoriju. Jedan varijanat iz Nevrokopa u Maćedoniji predstavlja Trajana sa kozjim ušima.
31. i 38.), čiji su stanovnici rđavi hrišćani, i imaju da iskuse razna iskušenja. Pesma 31. je zabeležena u Kukušu u Maćedoniji ; druga nema tačnog naznačenja o svome poreklu, no sudeći po tekstu, ona mora da je iz istočne Rumelije (južne Bugarske)
proširi se na štetu vizantiske jerarhije. "On naročito ističe značaj Nikodima Grčića, učenog srpskog monaha rodom iz Maćedonije , koji je podigao više manastira u današnjoj Rumuniji i uveo u njih slovenski duh. Suzbijajući uticaj pristalica
delova. Pored Carigradskog, teritorijalno vrlo ograničenog, Latinskog Carstva, dobi Bonifacije Monteferatski Maćedoniju sa prestonicom u Solunu. Peloponez, Epir, Ilirik i neka ostrva dobiše Mleci, koji posedoše i jedan deo Trakije i jedan
zauzeše, međutim, Latini iz Soluna (sam Prosek i njegov kraj), a delom Grci iz Epira, koji ovladaše Skopljem i severnom Maćedonijom .
I, beše se za ovo vreme osetno ojačao. Pod njegovu vlast beše došla cela Albanija s Dračem, i sad, kako videsmo, i severna Maćedonija . Ovo poslednje osvajanje, i naročito zauzimanje Skadra, dovedoše Mihajla u sukob sa Stevanom. Ali do rata između njih
gotovo od Trsta do Bojane. Zato u početku rekoh zaista se zna, jer se upravo još ne zna dokle Srba ima u Arnautskoj i u Maćedoniji . Ja sam se na Cetinju (u Crnoj Gori) razgovarao s dvojicom ljudi iz Dibre, koji su mi kazivali da onamo ima mnogo "
, knezovima i vojvodama, i svim hrišćanima grčke i rimske veroispovesti, duhovnog i svetovnog čina u Srbiji i Maćedoniji , Crnogorcima i Primorcima, Hercegovcima i Nikšićanima, Banjanima i Pivljanima, Drobnjacima i Gačanima,