- 1318. godine ograničava pravo međusobnog sklapanja braka Vlaha i meropaha [ zemljoradnika ]; u stvari nije sačuvana opšta zabrana braka između
vinograda, a oni da mu rabotaju druge rabote dan jedan, i što urabota meropah , to sve da drži, a drugo ništa, protiv zakona, da mu se ne uzme.
Akoli mu učini što nezakonito, zapoveda carstvo mi, da je vlastan svaki meropah parničiti se sa svojim gospodarem, ili s carstvom mi, ili s gospođom
ko zadržati od suda carstva mi, osim da mu sudije sude po pravdi, a ako meropah dobije parnicu protiv gospodara, da mu zajemči sudija carstva mi, kako
, ako bude tako, da mu plati gospodar, čiji je čovek, sedam konja. Meropah , ako pobegne kuda od svoga gospodara u drugu zemlju, ili carevu, gde ga
, od sebara izdvojih. Prvosvešteniku i vlastelinu sudiće se blaže nego meropahu ,
učestvuje na nedozvoljenom saboru (čl. 69). Žigosanjem se kažnjava meropah ako pobegne od svoga gospodara (čl. 201). Progonstvo se predviđa u dva
, o čijoj veličini svedoči i značaju govori broj od 40 klerika i 40 meropaha , koji su je opsluživali.
u lakšem ili težem položaju. Zakonik nije povećao dotadašnje obaveze meropaha , nego ih je samo unificirao i potvrdio dotadašnje stanje. (37) Za
, povećavala ih je po svojoj volji, a to je dovodilo do iscrpljivanja meropaha . Zakonik želi da osujeti te zloupotrebe: "Meropsima u zemlji carstva
Akoli mu učini što nezakonito, zapoveda carstvo mi, da je vlastan svaki meropah parničiti se sa svojim gospodarem, ili s carstvom mi, ili s gospođom
ko zadržati od suda carstva mi, osim da mu sudije sude po pravdi, i ako meropah dobije parnicu protiv gospodara, da mu zajemči rok, i potom da nije
. Vlasi su bili stočari i njihov položaj je izgleda bio bolji od položaja meropaha . Zakonik ne reguliše detaljno obaveze Vlaha, što ne znači da tih
željenu slobodu. I dok Zakonik oštro kažnjava svako primanje odbeglih meropaha , ne pominje primanje "tuždih ljudi" od strane primorskih gradova.
suđenja meropsima. Poslednji član Zakonika je važan za ovo pitanje: " Meropah , ako pobegne kuda od svoga gospodara u drugu zemlju ili u carevu, gde ga