zemlji privatnih zemljoposednika. [ 32 ] Oni, kao i ostali stanovnici, uživaju potpunu krivičnopravnu zaštitu. O holopima (robovima) u obema Republikama, izvori govore toliko malo, da se o njima ne može zaključiti ništa pouzdano.

trgovaca kod naplate potraživanja i garancija prema trećim licima za obaveze trgovca koje nastaju kada se njegov rob ( holop ) bavi trgovinom, ovlašćeno ili neovlašćeno.

saplemenika. [ 52 ] holop . Neki naučnici tvrde da su oni različitog porekla prvi naziv je, navodno, označavao robove iz ratnog plena, a drugi i

u ratu, kupovina i rođenje od robinje. Iz Ruske pravde saznajemo i o osobenim načinima dospevanja u status holopa : prihvatanje dužnosti, odn. službe "ključara" ili "tiuna" kod gospodara, a bez prethodno sačinjenog ugovora, zatim

, u Pravdi je jasno uočljiva tendencija da se ne dopusti dalji porast holopstva, iz čega B. Grekov izvlači zaključak da holopi nisu bili glavna radna snaga na posedima kneževa, bojara i crkve. [ 53 ]

biti subjekt pravnih odnosa. Oni su svojina gospodara, a sami nisu mogli da poseduju nikakvu imovinu. Za krivična dela holopa , kao i za štetu koju bi on prouzrokovao, odgovornost je snosio njegov vlasnik. Za ubistvo holopa, plaćala se naknada

. Za krivična dela holopa, kao i za štetu koju bi on prouzrokovao, odgovornost je snosio njegov vlasnik. Za ubistvo holopa , plaćala se naknada kao za uništenje stvari, a ne kao za ubistvo.

njegov vlasnik. Za ubistvo holopa, plaćala se naknada kao za uništenje stvari, a ne kao za ubistvo. holopa svakako se odvijalo i pod uticajem hrišćanstva, za koje je svako ubistvo greh. O zaštiti holopa tokom XI veka, međutim,

. holopa tokom XI veka, međutim, može se govoriti i iz čisto praktičnih razloga naškoditi holopu značilo je oštetiti njegovog

holopu značilo je oštetiti njegovog gospodara. Sa druge strane pak, došlo je do raslojavanja i unutar kategorije holopa . Neki od njih su postavljani u upravnu službu gospodara u svojstvu ekonomatiuna, pa su tada imali pravo čak i da

su tada imali pravo čak i da zapovedaju običnoj masi stanovništva. Crkva je, umesto ranije kazne pokajanja za ubistvo holopa , tokom vremena počela da propisuje i strože kazne boj od devet do trideset udaraca.

, na rusku zemlju došlo sa vizantijskim pravom. Zakletvu je ostavio samo za Varjage i Kolbjage. [ 108 ] holop ) udari slobodnog čoveka i pobegne u kuću svoga gospodara, a ovaj ne želi da ga "preda" uvređenom veli član 17. Pravde

član 17. Pravde Jaroslava vlasnik roba platiće oštećenom 12 grivni. Ako uvređeni, kasnije, negde ponovo sretne tog holopa , dopušteno mu je "da bjut jego ", što neki istraživači tumače kao naknadno pravo" da ga ubije ", a drugi "da ga pretuče ".

, dopušteno mu je "da bjut jego ", što neki istraživači tumače kao naknadno pravo" da ga ubije ", a drugi "da ga pretuče ". Holop , dakle, nije subjekt prava i ne može odgovarati za svoje postupke, utoliko pre što u uslovima apsolutne dominacije

zemljoradnje. Za robinju-dadilju i roba-vaspitača dece, iznosi 12, a za kneževog rjadoviča, [ 119 ] smerda [ 120 ] i holopa pet grivni.