se bio prerušio. Sve to dok bi čojek popušio lulu duvana. - Uli-de jednu, Mićane - Još sunce i ne misli ogranuti... ljudi, nećete mi vjerovati, a ovo je
Majdana tamo u duboku Krajinu... Goni Krajišnike - Nalide mi jednu, Mićane - Tako sam ja to inžinjo i uredio. Ali davno su jope ' kazali: đe je sreće,
Rudar, đak od namastira Gomjenice "- pa obodo ' đogu niz Kotare Ravne. Mićane , natoči mi jednu, post joj njezin, da razbijem stare derte
kotlar, pa spusti spravu u pintu i poče "gradijerati ". Mićane , brez svijeće? Ne vidiš, bolan
složna i jedina društva. S ovim se narodom ne mere ništa početi. Ponesi, Mićane , pobogu brate, ako iđe kap imaš
rakijavim zadahom koji se diže povrh uzavrelog kotla. Mićane - trže se majstor Glišo kao iz dubokog premišljanja, primače se vatri,
, istrese lulu o dlan, pa je opet napuni i metnu ugljen... - Daj mi kaži, Mićane , moreš li ikako znati što Simeuna ne zakaluđeriše? Eto, re ' ćemo,
..., ' nako po pravi... Mićane , rakija Nemoj zavijati. Časnog mi krsta, krstio se njim već klanjo ko
, pa zaproigumaniše, dok ga čak i ne zajermonašiše. Šta ti veliš Mićane ?
Majdan, pa onda već preko sela dolje na Banju Luku; a drugi će - nali ' - de, Mićane , još jednu čašu ocu Soproniji - a drugi će, pod Asan-begom Čekom,
i suze ga obliše. Mićane , jednu čašu.
. - Jadan li sam i kukavan, kako ću šjutra starješini izići na oči Mićane , uzgred i meni jednu - pruži mu i otac Sopronija čašu.
kudi rakiju i ogorčeno je naziva kugom ljudskom. Mićane - viknu malo ljutito Simeun, koji već pet dana tačno i redovno dolazi i
i opominje kotlara da pazi da ne bi rakija zagorjela. - Ne udaraj mi, Mićane , na rakiju tako ti očnjeg vida i časnog krsta Ti moreš govoriti šta gođ '
i žestoke prepeke, sve sedam bi carevina od stra ' zadrhtalo Zato, Mićane , - viknu oduševljeno Simeun - ne udaraj na šljivin rod i porod, rodio on