glasom, koji prožimaše srca, izgovori: Sveti Simeune , sveti kralju naš. Savo prosvetitelju,
, i bila ukopacija... Simeune - uzdahnu Mićan i sjarnu jedan ugarčić. - ljudi,
. - ljudi, bojim se, da neće zagorjeti? - De-de, Simeune , što si stao? Pripovijedaj da vidimo šta će biti
, a suze mu vrcaju, krupne ko lješnici: Simeune , moja grdna rano Proklete te tvoje ćudi
ostavu, pa poče izbacivati odeću: Simeune , te moje ćurčine, što mi je pokojni vladika
Partenija, pa se obazrije i viknu: Simeune Ustavi, bolan; dosta je Simeun i ne ' aje, već
kaluđere, danas meni izmaknuti nećeš Simeune Ustavi, bolan - stadosmo i ja i Partenija vikati
- zapleće jezikom otac Sopronija. Simeune , na tu klupu - viknu Mićan i poodmače mu svoj
bojim da meni nećete vjerovati... Simeune Pošljednje je vrijeme nastalo, vidim ja. I
? Da bježimo? - uzvrti se Isaija. Simeune ? - okrenu se pokojni Partenija meni.
žalobitno zadrkta i suze ga obliše. Simeune , mlogo žalobitno. Uli ' - de mu, Mićane, jednu
i pruži ruku da primi čašu. Simeune , ko jedna istorija - uzviknu otac Sopronija
konak "-" Za mnom, braćo "Vrisnu ' ja ko... Simeune pobogu brate Prevali koto, ako za boga jedinog
u jednu ruku razveseli ' a u drugu ražalosti '. Simeune , moj tvrdi stube i junačni branitelju ove svete
. Eto, tako sam ja svetu knjigu protolkovao. Simeune , dijete moje, dobro si i pametno knjigu