kao kokošije glave, ispljuvke. Milkur , bivši poslovođa, trafikant, pozivar raznih nadleštava, pa prodavac
. Milkur lud čovek kad je prič ' o: Kepo, opameti se, ostavi rakiještinu Aaaa,
, ne rgaj ovdena šlajmaricu Napolje, na ulicu - Posle te lavine reči Milkur podiže ruke. Rukavi plave bluze padoše mu na laktove. Na njegovom
i dođe nekako ukočeno. Tačno iznad Kepine glave, u raskoraku, stajao je Milkur ukočeno i bez glasa, širom otvorenih usta koja su više nego išta na njemu
, mržnju, svoje zadovoljstvo, ili svoju sreću. Činilo se da jajoglavi Milkur želi da vidi Kepino lice i da po izrazu njegovom dokuči, razjasni i
i drugima okolo, jedno Kepino stanje vrlo čudno, a u isto vreme za njega, Milkura , neobično i jako zanimljivo. U tom kratkom vremenu Milkurovog
su delovale. Milkur se trže, okrete uplašeno i postiđeno glavu, i dok se smeh razlegao
teška kao stena i on je pusti da mu klone tamo odakle se s naporom podigla. Milkur skoči sa stolice. Lice mu se gnevno iskrivi i potisnu svaki trag
ispunjava, ono što govori danima. Milkur , a u glasu mu se oseti plač. Posle toga, naglo se umnožiše pijani glasovi
: Milkura i on se prosto presavi prekopola. Podrignu, opsova Kepu, ili one koji su
Nenović leži pijan na stolu i čini se da će da umre. Naspram njega sedi Milkur , jedna od izvitoperenih ličnosti tešnjarskog pakla. Posle izliva
pakla. Posle izliva mržnje, u kojoj se ispoljila i lična satisfakcija, Milkur , čak sa nekim osećanjem... sažaljenja, očekuje da Kepa umre.