da ću sutra pisati Aleku i Gardneru. Kada sam prvi put videla majčinu sliku, delovala mi je nemarno, Mejini potezi četkicom smelo, majčin deshabille kao pravi metež boja. Osetila sam divljenje, ali i ljubomoru. To svetlucanje, taj osećaj kako li je, za ime Boga, to stvorila? Slika je prikazivala majku, jednostavno nju, s naočarima, kako čita novine kao bilo kog običnog jutra. A ipak je Mej bojom uhvatila osećanje, čitav trenutak. Bila je jednako upečatljiva kao slike Berte Morizo , a meni se više sviđala od bilo koje slike njenih prijatelja, pa čak i Renoara. Kako se samo Mej osmelila Da slika običnu ženu u jutarnjoj haljini dok čita Figaro, a da joj slika tako igra, da ne bude vezana svime onim što su je učili, ili slikama koje svakog proleća kače u Salonu, tako mračnim i klasičnim. Majka je pohvalila Mejinu sliku na svoj uobičajeni, neusiljen način Ljupko svetlo, zar ne, Lidi, i vidi samo kako je Mej upotrebila ogledalo ali sam znala da je ponosna .

Alfons Furnez, pokrenuo je niz poslovnih poteza vezanih za rijeku Senu, uzeo je u zakup poslovne zgrade, čamce, a njegova supruga je otvorila restoran. Uspjehu firme doprinijeli su željeznica i nagon Parižana za odlazak na rijeku. Tokom 1870 - ih i 1880 - ih mnogi veliki impresionisti dolazili su u Mezon Furnez i slikali su u blizini, uključujući Kloda Monea, Eduarda Manea, Alfreda Sislija, Kamija Pisara, Gistava Kajeboa, Pjera Prinsa i naravno Ogista Renoara. Berta Morizo je imala ljetnjikovac pored Buživala. Kasnije su fovisti, Andre Deren, Moris Vlamnik i Anri Matis otkrili Mezon Furnez. Ovo mjesto su posjećivali pisci i intelektualci, poput Gijoma Apolinera, Gi de Mopasan je iznajmljivao sobu na spratu koja mu je s vremena na vreme služila zbog njegove strasti za veslanjem. On je koristio Mezon Furnez kao mjesto dešavanja svojih priča ( La femme de Paul i Mouche ) nazivajući ga Restoran Grillon. Luiz je držala Mezon Furnez do 1906, a