i sam kažeš "grupe ". A još ih nazivaš" onoliki ". Pa kaži nam koliki su bili. Gde im je bila država? Ko im je bio vladar? Za Morlake znam da su tako nazivali Srbe koji su dolazili u Krajinu da od vaših osmanlija brane austro-ugarsko carstvo. Za ovu
uspeha. Pod Kotor ih je doveo iz mržnje na Mlečane bivši grbaljski kapetan, poturica Džafer-aga Tujković. Za uskoke i " Morlake " pisao je mletački providur Katerino Kornaro, da su "narod neukrotiv i neobuzdan ", a na njih je oko 1666. god. vršio
, premda se u ponečemu još uvek oslanjaju na Sapjehine poglede (Bobrovski, na primer, naročito ističe "pravoslavne Morlake ", koji su dobro očuvali običaje i u svome "hrvatskom" jeziku zadržali najstarije slovenske osobine).
hram obilježen je kao crkva Šizmatika, Morlaka, Vlaha i Grka. U XVIII stoljeću to potvrđuje Alberto Fortis, koji za Morlake piše da se zovu Vlasi, to jest plemeniti i moćni (zapravo od vlast, vlastelin).
koji su ostali u zavičaju. morlake " što su složno veslali šireći jedra svjetskim morima, taborujući dva vijeka u tuđini.
dala knjiga Alberta For - tisa, 76 ali se služio i svojim iskustvom i zaključivanjem. Na prostoru Dal - macije on zapaža Morlake i Uskoke. Za Uskoke kaže da je to stanovništvo, nastalo u vremenima čestih sukoba među velikašima i kasnije ratovima s
Dalmacije, idući do reke Cetine, a po dubini do Save i Une. Ostavi - li su Grčkom carstvu Trogir, Split i neka ostrva.. Za Morlake dalje kazuje da sačinjavaju narod vrlo različit od starose - delaca i lako je prepoznati da je on dospeo82 u ove krajeve
svoj je - zik i običaje. Zadarski istoriograf, Ivan Katalinić, koji je pisao na talijanskom je - ziku, takođe pominje Morlake , nazivajući ih slovenskim narodom (populazione Slava), koji su se pojavili na prostore Dalmacije u četrnaestom veku
to veće razmnožavao se, koliko veće i strašnie Turci harahu po Bosni i prid sobom tjerahu nje prebivaoce, dije - lom Morlake . 92 Bez obzira na to što autor ne navodi pravi sadržaj Katalinićevih me - moara, mi ćemo se poslužiti ovde njegovom
navode prethodnih autora i što pouzdanije odredili ko su to bili Morlaci i kakav su život doneli u Dalmaciji. Pisac Morlake prikazuje kao bujan, plahovit narod, izuzetno pošten i gostoljubiv, sklon da 88 Isto, str. 145, podv. B. J. 89 Isto, str
[ 44 ]. I sam Fikert, iako sa zakašnjenjem, nije odoleo ovoj pomodnosti te često koristi priliku da uplete u svoja dela Morlake i njihovu tradiciju. Nameće se zaključak da Fikert u svojim opisima morlačkog života prati Tomazeovu koncepciju
obala Jadrana je zaista bila "najbliži Istok" za Mletke. Jedna ekspedicija je 1770. godine pošla iz Mletaka da istraži Morlake , kao ostatke drevnih varvara; na dohvat ruke, s druge strane Jadrana. Jedan od učesnika te ekspedicije, Alberto
krvne osvete, ali tvrdi da je čuo kako su u Albaniji efekti krvne osvete još grozniji. Uprkos svim svojim simpatijama za Morlake , još uvek ih je poredio sa sibirskim Tatarima i američkim Indijancima. U svakom slučaju, privukao je pažnju Getea i
rodom iz Žegara, spasio je 1647. Šibenik koji je napao Mehmed paša Tekelija sa 40,000 Turaka. To je oduševilo uskoke (,, Morlake ), te otpočeše krvavi obračun sa Turcima koji nije prestajao sve do Požarevačkog mira (1718.), pa i kasnije. Tih
nadu nosi zoru, nosi misao na slobodu i povratak pa makar i kroz pijesmu. Nesto predivno, mozda neki nece razumijeti MORLAKE Bravo Marko Kovacevicu.