zbog poljupca silom. Kad me pre rokova proglase za benu, Biće zbog cmokova što blede u trenu. Pitam u tom pehu: Parko, muzo kleta, Gde te cmoke behu pre trideset leta?
što je uvjedžbano, Spomen oca sinovom je svjatilo gadano. Skazuje se bezponjatna, velika i krasna - 15 Bodro, muzo , kad zagrme vselenoj užasna
se okacim i vune zakacim. A ako mi srce pukne, neka pukne i jaukne, u grudima nesto steze i misli mi cvrsto veze. O vilo, muzo moja divna, pred te zemlja bruji, pred te vatra tisa Ali srce plamti i neda da disem Caro zemlje sada su lepsi, i pauk u
pred svijetom. Junaci se poskitaše, isturči se sva gospoda; narod hrabri poče nosit jaram teški gnusna ropstva. I ti, muzo , tvoje žice u plač sada preokreni, viđ potomke Slavjanove i vojnike Dušanove đe na vratu nose teški i pogani jaram
EU bika, koji se hrani sa zivotinjskim otpadima: kostima, izmetima od svinja, ludih krava itd... Dok si bio na vlast i muzo Srbiju nije ti ta hrana nista smetala. Ti si je doneo u Srbiju. Ne seri majmune izdajnicki. Nema ti vise nikad da dodjes na
restoranima u Pekingu, Šangaju i drugim većim gradovima pala između 25 i 35 procenata. Muzo , pevaj, Ahileja, Peleju sina, ubice, ljudomore, čiji je usud da pogine, pevaj gnev koji je Ahajce koštao toliko vrlih
koji je Ahajce koštao toliko vrlih ljudi i poslao toliko živih, srčanih duša u sumornu Kuću mrtvih. I kad si već kod toga, Muzo , pevaj gnev samih bogova, tako drskih i tako moćnih ovde, na svom novom Olimpu, i gnev postljudi, koliko god bili mrtvi i
i nestali, te gnev onih malobrojnih preostalih pravih ljudi, koliko god bili obuzeti sobom i beskorisni. I dok pevaš, Muzo , pevaj takođe gnev onih bića promišljenih, svesnih ali ne baš toliko nalik ljudima što sanjaju tamo, pod ledom Evrope,
sanjaju tamo, pod ledom Evrope, umiru u sumpornom pepelu Ija i rađaju se u hladnim prevojima Ganimeda. O, i pevaj o meni, Muzo , o jadnom Hokenberiju rođenom iznova protiv svoje volje o jadnom mrtvom doktoru Tomasu Hokenberiju, Hokenbušu za
prijatelje, za prijatelje koji su se odavno pretvorili u prah na svetu odavno napuštenom. Pevaj moj gnev, da, moj gnev, Muzo , koliko god sitan i beznačajan taj gnev bio kada se meri s gnevom besmrtnih bogova, ili kada se uporedi s besom bogomore
taj gnev bio kada se meri s gnevom besmrtnih bogova, ili kada se uporedi s besom bogomore Ahileja. Kad bolje razmislim, Muzo , nemoj uopšte pevati o meni. Znam te. Tebi sam se obavezao i služio, Muzo, kučko kakve nema. I ne verujem ti, Muzo. Ni
s besom bogomore Ahileja. Kad bolje razmislim, Muzo, nemoj uopšte pevati o meni. Znam te. Tebi sam se obavezao i služio, Muzo , kučko kakve nema. I ne verujem ti, Muzo. Ni najmanje. Ako već treba da budem nevoljni Hor u ovoj priči, onda sa
, Muzo, nemoj uopšte pevati o meni. Znam te. Tebi sam se obavezao i služio, Muzo, kučko kakve nema. I ne verujem ti, Muzo . Ni najmanje. Ako već treba da budem nevoljni Hor u ovoj priči, onda sa pripovedanjem mogu započeti gde god odaberem.
, če do kraя na sveta vsički epičeski poemi щe trяbva da se pišat po obrazec na Iliadata, dori da započvat ne inače, a samo s Muzo , vъzpeй ili Peя. Ta kakvo ostava za našiя samobiten i samorasъl, kakto toй sam se nariča, poet. V srъbskata literatura
, perem ga. Mašinu sad imam da perem, a drugo sve radim. A on kaže - da ti pričam da se požalim na sina. muzo , al nemam šta.