slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "mušir".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
me, deco, kao tuđina, što znate da sam turski paša. Ja sam vazda bio i ostao samo Srbin. Uvek sam disao, pa i sada, kao mušir (maršal) Turske Carevine, dišem samo srpskim duhom, gajim i negujem samo srpska osećanja.
srpskom odgajan. Pređi u Tursku, i primi se vojne službe. Mića je primio islam i karijeru u Turskoj vojsci završio kao mušir najviši čin, maršalski, u osmanlijskoj armiji.
mušir očekuje, a tu su i troškovi za put. Ako je efendija rad da kaže svoj pristanak, razumije se
: Šta piše? Šta? Govori, inače dovodim drugo mazalo, a ti ideš u lance, da svi vide kako prolazi onaj ko vuče za nos carskog mušira Dakle, šta piše na pločici? Govori, čuješ li me? Ko je na portretu? Ko, bijedni stvore? Ko?
nikako da se odlijepim od početka, ali jučer mi se napokon sve otvorilo. Sve Meni je Kukuljević već nagovestio da carski mušir mora biti neka osobita ličnost, koja odskače iznad svih ostalih, ali ja sam tek sad shvatio koliko je on jedan zaista
. Ha, šta kažeš? mušira .
Što bi ogovarali? Koga? mušira , ne pravi se lud
majkom kod turskog sultana Abdul Medžida, koji ga je dočekao sa velikim počastima. Sultan mu je tada podario zvanje mušira i odlikovao ga ordenom Iftihara. Praćen svojom svitom, knez Mihailo odlazi u Srbiju 2. marta 1840. godine.
je ograđeno jakim zidom, koji izgleda na kakav mali gradić. U ovom dvorištu do turbeta sahranjen je Rifat-paša veliki mušir , koji se je za vreme rata sa Rusijom, 1854. god. nalazio u Sofiji i koji je 1856. godine po dolasku u Prištinu umro. 97
glavo Ja sam jutros iz Gacka široka, Vidio sam, što prije nijesam: Turske vojske dvadeset hiljadah; Među njima careva mušira , Omer-pašu velika vezira, Te carevom vojskom komandira. On otide Pivi i Drobnjaku, Da is ' ječe sve srpske glavare, Sve
paše silne: Selim-paša i Husein-paša, A za njima dvadeset hiljadah, Što nizamah, a što Arbanasah; A u Skadar svojega mušira , Omer-pašu veljega vezira, Da s cijelom vojskom komandira; U Prizren su razd ' jelili vojsku: Selim-paša na Budimlje
li, nije davno bilo, Na hiljadu i osme stotine I pedeset i druge godine, Naš padiša kad otpravi vojsku I Omera svojega mušira , Te udari na din-dušmanina, Na Danila Petrovića knjaza, Sa stotinu hiljadah Turakah? Dočeka ga Petroviću knjaže I
dignuti; No ne reče Turčin, ako bog da, Kao što mu ni pomoći neće. Omer-paša razd ' jelio vojsku: Jednu dade Dervišu muširu I Saliku paši komandiru, Da prokrče Dugu i Goliju, Pa da idu pravo niz Poviju, Baš u Brda u Bjelopavliće; Drugu dade paši
veliki kamen. Sad car videći ovakovog dobrog junaka i nemareći, što je on rob bio i od niskog roda, pozdravi ga linom muširom i potom dade mu svoju ljubaznu i prekrasnu kćer za ženu a uz nju mnogo dara i blaga mu pokloni. Kad vide ovo vezirski sinovi
Turskoj ili u Sarajevu, već u carskoj galeriji u Beču, tamo treba svi da mu se dive. U svojoj uobrazilji, Omer nije turski mušir nego austrijski feldmaršal. Dugo skrivana gorčina i tajna boljetica (142) negdašnjeg aspiranta ličke regimente,