: Kad čovek shvati cilj svoga života, i da je on čedo Oca Nebeskog, to jest Najuzvišenijeg Dobra, tada sa prezirom gleda na dobra ovoga sveta. Da, vrlinski čovek

pirinčanih polja. Svaka vrsta "čišćenja ", od najjednostavnijeg do najuzvišenijeg , smišijena je da u japanskom ratniku stvori ili, tačnije, da ponovo

onda je bio red da s malim zakašnjenjem plamenu prepustim i Sofokla, tog najuzvišenijeg od svih Grka, kako je govorio moj otac Euristej klanjajući se pri tome

, moj neprijatelj, pre mene umire od čestite i junačke ruke mog najuzvišenijeg viteza koji mu je život skratio, a i svoj život dobrovoljno prineo na

koja potvrduju, da je božanstvo Sunca i vatre posjedovalo osobine najuzvišenijeg boga ili glavnog, ali ova dva obavještenja su rastavljena razmakom od

većim strahopoštovanjem shvaćamo složenost, ljepotu i čudesnost tog najuzvišenijeg i najsvetijeg Božjeg dara. "Svijest o tome da smo prvi put zavirili u

ljudima i uvek će nuditi slobodu i ljubav. Pesma, inače dopire do onog najuzvišenijeg u nama ali isto tako, ona zalazi i u najdublje ponore čoveka i dolazi do

na ovo pitanje možemo pronaći u opisu Raja koji je ostavio sveti Otac najuzvišenijeg duhovnog života, sveti Grigorije Sinait, koji je u Raju obitavao u onom

svakog vremena, od neposrednoga karitativnog služenja pa sve do najuzvišenijeg služenja, a to je pružiti ljudima svjetlo evanđelja i snagu milosti.

uzmače kada ga Umetnik nad umetnicima uze za materijal čoveka, najuzvišenijeg stvorenja Svoga na zemlji.

u ljudskoj prirodi sabralo se i dalo čoveka Isusa. Ovaploćenje svega najuzvišenijeg : ovaploćenje Boga. Proročka je reč Pilatova. Na Isusu - čoveku stoji

svih bezbožničkih i materijalističkih nauka, a ona je jedini nosilac najuzvišenijeg božanskog morala, koji nepogrešivo reguliše cjelokupne odnose u

i na umetničkome, i za koga je usled toga tesna, ropska imitacija, još i najuzvišenijeg uzora, prosto nemogućna. Pošto upravo u nezavisnosti duha i sveopštoj

), najpre ne proračunamo i saberemo sve što je potrebno za podizanje tog najuzvišenijeg duhovnog stuba. Međutim, ni ono što je pripremljeno mi nećemo moći kako

što Dostojevski obožava bez rezerve. Za njega ona je oličenje svega najuzvišenijeg , svega najsavršenijeg, svega najčovečnijeg. Mimo nje nema istinske