svoje snage, svega 30... Pred nama leži grdosija parni kotao prilično solidne težine oko 600 700 pudi, a baš njega treba da prestavimo, tj. prebacimo skoro ½ ili ⅓ vrste do rampe. Sumnja se uvlači u naše misli... Ali evo nas već na poslu: drugovi su jednostavno podvukli pod kotao drvene valjke, vezali dva konopca, i rad je otpočeo... Kotao se nije lako dao, ali ipak je krenuo. Mi se radujemo, ta nas je tako malo... i taj isti kotao vukli su skoro dve nedelje radnici nekomunisti , kojih je bilo tri puta više, a on se otimao dok nismo došli mi... Radimo jedan sat, snažno, složno, uz ravnomernu komandu: jedan, dva, tri našeg druga desetara a kotao ide li ide. Najednom, šta se desilo? Iznenada, smešno se povali ceo red drugova, izdao je konopac u našim rukama... Ali zastajemo samo za trenutak: na njegovo mesto vežemo palamar... Veče je, već se primetno smrkava, a mi treba da savladamo još mali brežuljak, i tada će posao biti brzo
trgovce, glumce koji nisu odbili da igraju predstave za vreme nemačke okupacije, predratne srpske intelektualce bez crvene partijske knjižice, posleratne srpske intelektualce koji su se osamdesetih godina borili za ljudska prava. Tako je opravdao sopstvene zločine, mistifikovao golu borbu za vlast i potro neprijatne razlike između dobra i zla, koji su trebalo da ostanu s one strane komunističke istorijske misije. U svesti potonjih generacija to je naprosto uništilo realni pojam političkog neprijatelja, dok su na sceni ostajale osobe koje nisu prestajale da se drže kao da su im svi nekomunisti za nešto krivi, iz čega se razvila i ideja da ceo jedan narod može biti isti onaj neprijatelj kojeg su vrebali i vijali Staljinovi adepti. Na drugoj, ideološki manje« osvešćenoj »strani, desio se pomenuti pojmovni udes. Posle komunizma, niko više ne uzima za ozbiljno kad se za nekoga kaže: taj nam je neprijatelj; taj je tražio da se pojača bombardovanje i da se izvrši kopnena invazija; taj u svojim tekstovima, punim pretnje, Srbe tretira kao bolest koju treba agresivno suzbijati.
, ni jedno ni drugo: morali su da brane srpski narod. Dakle najveca borba protiv ustasa, a onda i protiv okupatora tamo (Krajine, BIH) gde su ubijali ili odvodili Srbe u Jasenovac. Politicku borbu protiv komunizma su morali voditi na politickom nivou, uz saradnju sa saveznicima, bez saradnje sa okupatorima. Kraj rata bi docekali u ravnotezi sa komunistima, pa bi se pravio visestranacki parlamentarni sistem kao u Italiji recimo, gde su fasisti pali ali komunisti nisu dobili apsolutnu vlast, jer u bordbi protiv fasista su ucestvovali i nekomunisti ¶
: nekomunisti , su doneli sjajnu pobedu nad OKUPATORIMA, koji su bli tri puta brojniji i bolje naoruzani i bez problema sa oko 4.000 teskih ranjenika i tifusara. Ta antifasisticka slobodarska pobeda srpskog naroda (sto ih ne izjednacava sa boljsevizmom) je epohalna i slavna, pa bi bilo koja srpska drzava to morala da slavi kao drzavni praznik.
¶ NEkomunisti ) raznih fela jedva čekaju priliku da nas vrate na pravi put. A zaista i krajnje je vreme - mnogo nas je već počelo dobrano da zastranjuje. A mnogo nas je dogod nas bude makar i jedan. Što bi rekao onaj čuveni američki general - samo mrtvi Indijanci su dobri. Ostavljam serbokroatistima da zamene potrebnu reč.
i biznis tajkune.. Voli kad Obama (Klinton) bombarduje, ali ne i "zli konzervativni" Bush.. Voli "prirodne zakone" ali zahteva jednakost i zastitu specijalnih (nastranih) grupa.. Marks se definitivno okrece u grobu, ako ne i negde dublje... nekomunisti POHVALIO sam I DRUGA Kalika i to VIŠE NEGO ŠTO BISTE TO Vi IKAD UČINILI Dal to znači drugu Kaliku, to je već njegovo, ja sam samo iskazao jedan stav? Dalje, Vi "MODERNI ", da ne kažem EVRO-komunci podsećate me na PČELE? LETITE sa CVETA na CVET, a JOŠ NISTE OSNOVNO OSTVARILI na šta se pozivate eto 150 - tak godina još od papa Marksa? Kamo Vam radnička klasa, kamo alijenacije i klasna borba, da nema DRUGA" Reddy "- ja još bi pomislio da je VAŠ "
tiče Srbije, podjele iz rata su nastavile egzistirati. To je isključivo unutarnja stvar Srbije. Na jednoj strani su oni koji podržavaju naslijedje četničkog pokreta, a s druge strane protivnici toga pokreta. Uostalom, ljudi su zbog toga ubijali jedni druge. Pojedinci, čiji su članovi obitelji bili u četnicima, vrlo snažno podržavaju taj pokret. To na neki način podsjeća na podjele između nekadašnjeg komunističkog režima, koji je kasnije iznjedrio Slobodana Miloševića, i s druge strane, jakih antikomunističkih, nacionalističkih, desnih snaga. Nakon toga su srpski nacionalisti, nekomunisti , sebe identificirali s Mihailovićem i njegovim četničkim pokretom.
njihovi potomci? Bože sačuvaj SVE TADA BIVŠI, a Boga mi i TADA AKTUELNI KOMUNISTI Zašto BAŠ oni? Pa ZBOG VLASTI Koji drugi argument je imao jedan Vuk Drašković, komunista iz komunističke familije, nego taj? Pa Mićunović i Đinđić? SAMO i JEDINO TAJ A zašto? Zato što su, NEZAVISNO OD PAROLA, POLITIKU SHVATALI NA TAJ SEKTAŠKI, KOMUNISTIČKI NAČIN Jer, TU NEMA PODELE VLASTI, NEMA POŠTOVANjA ZAKONITOSTI, već SAMO I JEDINO MESIJANSTVO KRIPTOKOMUNISTA i tzv. BIVŠIH KOMUNISTA Tu jedan Nikola Milošević, Koštunica ili Kosta Čavoški, AUTENTIČNI NEKOMUNISTI NISU IMALI ŠANSE kao ni BILO KAKVA DEMOKRATIJA OVOG ili ONOG TIPA Samo...
i otvorenog sukoba. Nije loše da razne srpske države imaju nijansiran odgovor na izazove. Naravno, izuzetno je važno da iza svega stoji suštinska solidarnost i briga za sve Srbe. nekomunisti su fašisti. Moram da priznam da me je iznenadila reakcija nekih ljudi, poput generala Jove Kapičića, koji ne pokazuju nikakvo ljudsko žaljenje nad eventualnim nevinim žrtvama.
, okrnjujete i omeđujete postignuća na ovom planu. nekomunisti , SVA NjIHOVA KOMUNISTIČKA PRAKSA i NjIHOVO "bratstvo i jedinstvo" SAMO i JEDINO je bila LAŽ Pa kad neki srpski komunista, kao što je Slobodan Milošević, U NEDOBA, POŽELE da NEŠTO PROMENI u TOJ LAŽI na NAŠU, SRPSKU ŠTETU, onda bi šta bi I nemojte da zbog toga optužujete "reakciju ", jer reakcije, ONE PREDRATNE, NIJE NI BILO Ta" reakcija "su bili VAŠI slovenački, hrvatski, bošnjački, makedonski, šiptarski i crnogorski DRUGOVI, kao i NjIHOVI" srpski "SEIZI I ne optužujte NAROD
da su komunisti. nekomunisti četnici. Samo ostrašćeno ideološko oko izoštreno na partijskim sastancima može ovako da rezonuje. Današnja politika u Srbiji nema, manje više, veze ni sa jednom ideologijom. Kamo sreće da u se obnovile istinske građanske političke opcije iz predratne Jugoslavije, i sa levog i sa desnog spektra. Naprotiv najveća partija je nastala kao birokratska metastaza nekadašnjeg SK (koji je sa komunizmom imao veze koliko i današnji političari sa četnicima). Ta metastaza je nasledila iz Titove Jugoslavije najprimitivniji populizam i podilaženje masama (koje pritom težeći za svojim pravima
šta je kapital i kako se on okreće. nekomunisti prozivaju cetnike cetnicima, onda je to lose, a kad cetnica prozivaju nekomuniste komunjarama, komuncima, komunistima, itd. onda je to dobro? Ja nisam ovde primetio NEkomuniste, vec samo ANTIkomuniste. Razlika izmedju NEkomuniste i ANTIkomuniste je sto NEkomunistima komunizam nije za sve kriv, a ANTIkomunistima jeste. NEkomunisti nije svako ko se ne slaze sa njim komunista, ali ANTIkomunisti jeste.
igraj se sudbinom jer za osmogodišnjake nisi. Oni znaju da je šala zbilja a zbilja šala. Pocepaćete ko vepar kukuruz. Ne što vole Tita već što ne veruju svakoj budali. NEkomunisti nije svako ko se ne slaze sa njim komunista, ali ANTIkomunisti jeste.
jedne partije. nekomunisti , pa su komunisti imali mnogo teškoća da taj pogrešni savez raskinu.
sa Mijodragom Godićem i popom Vanićem, posećuju Hilandar i hodočaste u Jerusalim, gde se dva pobratima prisećaju logorskih dana. Svi ti likovi, i mnogi koji u ovom prikazu nisu pomenuti, svi oni nose u sebi jednu odmerenost, jednu duševnu nit, nema crno belih karaktera, sve su to slojevite, složene ličnosti, bez obzira na kojoj su strani kada je u pitanju ideologija ili religija. U vreme višestranačke euforije, Božidar, zvani Žuća, apostolski mirno, izgovara i ove reči: nekomunisti . Postoje vernici i nevernici. Razmisli, draga, svako otpadništvo od Boga donosi duhovnu smrt. I glas naratora, odnosno pisca, koji komentariše razne trenutke naše savremene istorije je odmeren, sa smislom za uočavanje i dobrih i loših strana u svakom događaju koji opisuje a sama priča koju je izgradio diskretno sugeriše i autobiografsku nit.