da se baci u Volhovu; i vukoše ga po blatu tukući ga bičem i štapovima; jedan zao duh uđe u Peruna, i počne kukati: ' Oh mene nesrećnoga Ja sam pao u nemilostive ruke '. I on pređe preko velikog mosta, baci svoju batinu na most, te se još i danas ludaci udaraju
bojne kule i dvorovi, Slavni Prizren i drugi gradovi, To su sada tamnice studene Za nesrećne Srbe napravljene I od toga nesrećnoga dana I do danas evo bez prestana Turci Srbe bičem udaraju, Ispod nogu plešu i haraju; I evo ti, brate, rane gore, Kad ih
rođene braće tuđiti i nazivati se Azijatima i do kada će za tuđu korist robotati ne sjećajući se sebe ni svojega Od onoga nesrećnoga dana otkako je Azijatin naše carstvo razgnjavio, sa kojim se ova šaka gorštakah za opšte poštenje i ime našega naroda
, juriši sagnute glave na vasileusova konja, i kako je slučajno zapleo rogove u vladaočev pojas, on podiže na vrh rogova nesrećnoga cara. Kad je konj, izbezumljen, stigao lovce bez svoga jahača, to proizvede u sviti dvorana silno uzbuđenje; ono
stigla u Čat, mjesto za koje Gvozdenović kaže: "Žedni i umorni produžimo put naprijed u nadi da već takvoga gadnoga i nesrećnoga mjesta kao Karadžibatir nećemo naći dalje. Priroda bijaše jednaka, sunčani zraci još vrući, a soldati podahu masovno
veka, i za to je najodgovorniji tadašnji vođ opozicije, a danas antisrbski pregaoc Vuk Drašković. Od vremena uspona nesrećnoga Draškovića Srbi zaboravljaju stari hrišćanski pozdrav sa spojena tri prsta i uzimaju antihrišćanski sa razdvojena
ubijani. Kada dojkinja trebaše da dv šestoga sina careva da bude pogubljen, ona se velikodušno sažali nad sudbom nesrećnoga cara i njegove dece, pa se u trenutku reši da sačuva bar toga jednoga sina carevog u životu. Zato kad joj potražiše s grudi
svoga života. Ali od toga trenutka njegov carski život bio je svršen. nesrećnoga vladara. Pobožni, u svome uskom fanatizmu, videli su u njegovoj nesreći pravednu božju kaznu za njegovu preljubničku
imena da je čoveku lakše proći kroz neprohodna američke džungle no kroz stari vek. Sećate se svi možda onoga nesrećnoga Artakserksesa na kome su tolike generacije lomile jezik? Sve dok nismo prvi put čuli za reč Artakserkses, mi smo lomili
smo, zadržavajući se na kuriozitetima oko podele Gorskog vijenca na scene, dali u 5. odeljku. nesrećnoga Kirstea, a sa njim i sve prevodioce njegovoga tipa, [ ] pipave pedante i takozvane znalce i poznavaoce, Mladen Leskovac
se, do tada, kolebao između paganstva i hrišćanstva, a preovlađivalo je, uglavnom hrišćanstvo. Bilo je, dakle, zbog nesrećnoga raskola, među Srbima i Južnim Slovenima i katolika, a Sveti Simeon se, kao istinski pobožan i bogočežnjiv čovjek,
zbog koga i učenici nisu mogli bolnoga da izleče, pa zato nesrećnoga oca, koji osećajući i svoju slabost sa suzama zapo maže: Gospode, pomozi mome neveriju. No baš u to vreme beše se i mnogo
Nož mu iskoči iz ruke, mlaz krvi šiknu ispod glave mu. Stadoh vikati: nesrećnoga doktora, koji može zaglaviti po onoj "salauci ". Zatim se okrenuh seljaku:
srca rados svaka? Dva sina imam - moć ćeš rijeti - nu dva slipca, nu dva roba: oteše mi ih Turci kleti i sada mi ih drže oba. "S nesrećnoga segaj glasa ki mu poda plačna ljubi starac despot pun poraza smrtno ublijeđe, riječ izgubi. U žalosti i u bolesti
Stari Jazak je odjednom postao privlačan za mnogobrojne posetioce koji su hteli da vide i da se poklone moštima nesrećnoga cara Uroša, poslednjeg iz sjajne loze Nemanjića. S povećanjem broja posetilaca osetno je porastao i prihod starog