sukobima je stradalo oko 10.000 ljudi. U nestrpljivom pokušaju da pre dolaska glavne krstaške obučene vojske preotmu Nikeju od Turaka pretrpeli su izuzetno težak poraz. Od 20.000 seljačkih krstaša preživelo ih je samo 3.000.
su kao roblje . Nikeju . To je izazvalo oduševljenje i požurili su da učestvuju u grabežu i pljački. Naravno Turci su postavili zasedu kraj
je izazvalo oduševljenje i požurili su da učestvuju u grabežu i pljački. Naravno Turci su postavili zasedu kraj puta za Nikeju .
su u doba Aleksija I Komnina, krstaši Prvog krstaškog pohoda na svom putu ka Jerusalimu, potukli Turke i povratili mu Nikeju . Međutim, Vizantija se nikad nije oporavila od posledica štete koju su joj naneli Velika šizma i Četvrti krstaški
- 1106 g. ) morade pristati na mir. Aleksije Komnin se isto tako koristio i prvim krstaškim ratom. Kada su Latini zauzeli Nikeju ( 1097 g. ), on je bio u mogućnosti da povrati znatan deo anatolskog primorja, Smirnu, Efes, itd. I ma da se car prilično
je bio zauzet na juriš i strahovito opljačkan. I dok su se ostaci vizantiskog plemstva i sveštenstva sklanjali u Nikeju , pokušavajući da tu uspostave carstvo, pobedioci, shodno ugovoru o podeli potpisanom još u martu 1204 g., razdeliše
, a o njoj pišu, pominju samo jedno Savino putovanje, i to polaskom na more iz Budve. Obično se misli na najvažniji put u Nikeju 1219. godine .
ranije, 1199. g. tada još imenom Rastko, posjetio je Solun, Svetu Goru i Carigrad. Tačno deceniju kasnije od puta za Nikeju , 1229. g. posjetio je Svetu zemlju i Hristov grob. Veliko putovanje je preduzeo 1234. g. ovog puta bez povratka ,
Osiju, iz grada Kordube u Španiji, ali kako ni tada nije došlo do mira u Crkvi sveti car sazove sve episkope u grad Nikeju meseca maja 325. godine .
za umirenje Crkve. Car odredi da se Sabor sastane u gradu Nikeji [ 11 ], i učini sve da se episkopima olakša put do Nikeje. U Nikeju onda doputovaše episkopi iz Egipta, Palestine, Sirije, Mesopotamije, Male Azije, Grčke, Persije, Jermenije; iz
I Laskarios ( 1204 - 1222 ). U tome mu pomaže vaseljenski patrijarh, koji je svoje sedište iz Carigrada premestio u Nikeju . Tako je i vaseljenski patrijarh Manojlo Sarantena u Nikeji ustanovio srpsku Crkvu, Savu Nemanjića uvodeći u čin
god. i od samog detinjstva imao naklonost ka duhovnom zvanju. Bio đakon kod arhiepiskopa Aleksandra, i pratio ovoga u Nikeju na I Vaseljenskom Saboru. Na ovom saboru Atanasije se proslavi svojom učenošću, blagočešćem, i revnošću za
; otud kod ovog sklonost da se za Srbe stvori posebna srpska crkvena organizacija. Sava je lično uzeo na se, da ide u Nikeju , caru i patrijarhu, i da tamo izradi samostalnost srpske crkve .
: bezakonici u Carigradu, pa bezakonici i u Zadru . Nikeju prekinuta je bila, bar za ovo doba, mal ne svaka crkvena veza između pravoslavnih grčkih kolonija u Dalmaciji i
Andronik II je 1313. godine ponovo zatražio Milutinovu pomoć i to protiv Turaka koji su u Maloj Aziji ugrožavali Brusu i Nikeju . Srpski kralj se ponovo odazvao njegovom pozivu, iako je nepunu godinu dana ranije umalo izgubio presto zbog toga. Tom