. Bio je najpre učenik svetog Antonija zajedno sa Makarijem Velikim, a potom iguman manastira zvanog Kelije, između Nitrije i Skita. Nešto mlađi od onoga Makarija, on je docnije i umro. Živeo je preko sto godina. Mučen đavolskim iskušenjima,
jače od drugih. Tako i bi, što se očigledno vidi u žitiju tog prepodobnog Save Osvećenog. Još dođoše k njemu tada i iz Nitrije dva veoma vrlinska pustinjaka: Martirije, rodom Kapadokijanin, i Ilija Arabljanin. Oni ne mogahu da posle ubistva
, jedni da ga isprate, drugi očekujući da ih povede sa sobom. Među bratijom se nalažahu Martirije i Ilija koji behu iz Nitrije . I videći bratija da se prepodobni ne sprema za put, niti određuje ko će sa njim ići a ko ostati u lavri, upitaše ga: Česni
, odbiše narod, te česno bi pogreben. I svi plakahu za njim. Naročito behu neutešni Martirije i Ilija, koji behu došli iz Nitrije , i koji se potom udostojiše i patrijaršiskog prestola u Jerusalimu, kao što to pretskaza prozorljivi svetitelj. Jer
Velikog, i Pavla Tivejskog negde u unutrašnjosti pustinje, za koga niko nije znao. Posle tri dana, Makarije se vrati iz Nitrije doma, i zateče svoju nevestu u strašnoj groznici, već na samrti. Ona i umre na njegove oči, i kao nevina devojka otide u
, koji beše prezviter manastira zvanog Kelije [ 6 ]. To mesto, zvano Kelije, nalazilo se u pustinji između Nitrije i Skita. Ovaj blaženi Makarije Aleksandrijski često je posećivao svetog Makarija Egipatskog, i oni su mnogo puta
udostoji se svešteničkog čina; i postade starešina manastira Kelije, koji se nalazio u Egipatskoj pustinji između Nitrije i Skita. Beše prisni prijatelj prepodobnom Makariju Egipatskom, sa kojim za vreme Valenta i progonstvo pretrpe od
i sveto, kao što u njegovom žitiju pod četvrtim oktobrom piše. Mesto pak, gde Antonije seđaše, bilo je udaljeno od Nitrije trideset dana hoda. Kada učenici Antonijevi videše svoga starca vesela, čuđahu se, i pristupiše mu moleći ga da im kaže
. - A oni znađahu Amona, jer je često dolazio k njima. I oni zabeležiše taj dan. A posle trideset dana dođoše bratija iz Nitrije , i saznadoše od njih da se Amon upokojio onog dana i časa, u koji starac vide dušu njegovu gde je Anđeli nose. I divljahu se
zabeležiše taj dan, u koji im sveti Antonije kaza o Amonovom prestavljenju. Posle nekoliko dana doputovaše bratija iz Nitrije i obavestiše ih da se sveti Amon prestavio ka Gospodu. A kad izračunaše dane, učenici svetog Antonija nađoše da se Amon
), rođen oko 301. godine, prestavio se 391. godine, podvizavao se u Skitskoj pustinji, na dvadeset četiri časa hoda od Nitrije . Praznuje se 19. januara. 32. Apostolsko pravilo 32 propisuje da onoga koji je odlučen nekim episkopom "ne treba drugi
skitova. Krajem četvrtog veka tu bejaše do pedeset manastira, uređenih po ustavu svetog Pahomija. Na jugu od Nitrije nalažaše se Skitska Pustinja, gde obitavaše mnogo monaha. 9. Sveti Paisije preseli se dušom u večnost 400. godine. 10.
ga: Čemu se toliko čudi ". On im ispriča šta je video i čuo o Amonu. Posle mesec dana došla su mu u posetu neka braća iz Nitrije , koja ispričaše da je Amon umro baš onoga dana i časa kad je sv. Antonije gledao njegovu dušu kako putuje na nebo.