, i oboje posveti Teofilu knezu Ahaje. Beše mu 84 godine, kada ga zlobni idolopoklonici udariše na muke Hrista radi i obesiše o jednoj maslini u gradu Tivi (Tebi) Beotijskoj. Mošti čudotvorne ovoga divnoga svetitelja behu prenesene u Carigrad
Pilipka slobodnim hladnim vazduhom, uštine ga za nos: krenuše suze iz očiju, i malene ledenice se odmah na trepavicama obesiše .
naredi da ga pogube, i da sve Jevreje u njegovom carstvu zatru. I u to vreme, kada ubijahu Jevreje u grčkom gradu Korsuni, obesiše na drvo onog nesrećnog Jevrejina koji pogubi prepodobnog Evstratija. I tako se zloba njegova obrati na njegovu glavu,
revnošću, uđoše u neznabožačko idolište, porušiše žrtvenike i porazbijaše idole. Zato ih staviše na sve moguće muke. Obesiše na drvetu, strugoše im tela konjskom češagijom, pa im rane trljaše surim i oštrim krpama vlasenim. Videći da muke ne
ništavnost idola i gromoglasno propovedaju Hrista Boga, jednosušnog sa Ocem i Svetim Duhom, neznabožni mučitelji im obesiše kamenje o vratu i baciše u more, gde oni skončaše, i primiše vence mučeništva.
namesnik Kesarije naredi te je vrgoše u peć užarenu. Ali blagodaću Hristovom ona bi sačuvana nepovređena. Zatim je obesiše o jedno visoko drvo, pa je spustiše na eksere, koji behu dole pobodeni, i bi sva isprobadana. Onda je baciše zverovima,
, kidajući mučenici parčad mesa, i na taj način pričinjavahu svetoj ispovednici nepodnošljive bolove. Posle toga obesiše svetiteljku, pa joj celo telo tako dušmanski stezahu konopcima, da joj sve kosti polomiše. A kada videše da je već
, ali svetitelj ne hte ni da čuje za to. Tada mučitelj naredi da ga biju gvozdenim čekićima. Posle toga svetog Meletija obesiše o borovo drvo i prikovaše ga za njega klincima, od čega on i skonča. Komitima [ 13 ] Stefanu i Jovanu, kao i svima vojnicima
dela Sozont se uputi igemonu i objavi sebe kao hrišćanina i učinioca onoga dela. Mučitelji ga najpre tukoše, a po tom obesiše o drvo i strugaše gvozdenim četkama, a kada već beše na izdisaju staviše ga na oganj, gde Sozont sveti predade svoju
. A k o za pakost, jedini obešen u gradu bio je čuveni haramija Kuzman Ugodić, što ga pre mesec dana uhvatiše i za nauk svetu obesiše u varadinskoj tvrđavi. Kad sam se juče uveče prikrao da mu odsečem nogu, videh da je već na zemlji. Otpala je sama od
bi izveden na sud. Knez ga savetovaše da prinese žrtvu idolima, ali vojnik Hristov pokaza se nesavladljiv i nepobediv. Obesiše ga o drvo, i oštrim gvozdenim spravama celo mu telo sve do samih kostiju sastrugoše, pa ga gvozdenim štapovima tukoše po
, tako da ih on nije mogao sastaviti niti što progovoriti. Zatim mu privezaše za vrat ogroman grumen soli pa strmoglavce obesiše . Tako svetitelj trpeljivo visaše sedam dana; osmoga pak dana tukoše ga nemilice štapovima odozgo; zatim ga u toku
ga zašiju u meh, napunjen čađu i pepelom. U takom položaju svetitelj provede šest dana. Posle toga opet ga strmoglavce obesiše , i silom mu nalivahu silnu vodu u usta i stomak, i pritom mu se rugahu: jer u njih, ispunjenih svake bestidne nečistote,
car ga opet stade mamiti lukavim rečima da se pokloni idolima. No kada sveti stradalac to ne učini, mučitelji ga ponovo obesiše i strugoše mu rebra železnim noktima. I pošto mu svo telo izbrazdaše železnim noktima, oni ga onda vukoše naga po zemlji
bi umorena najljućom smrću, sa druge dve sestre što behu sa njom. Njima najpre svrdlom probušiše noge, pa ih glavačke obesiše , i žive ih oderaše; potom im otpozadi provrteše vratove, izvukoše im jezike i odsekoše; onda im oštrim kamenom