Onisim doveze u Solovecki manastir. Prepodobni oci Zosima i Savatije zajedno se javiše, i isceliše je pojavom svojom odagnavši iz nje besa. - Isto tako, sveti oci vaskrsoše iz mrtvih jednu mladu ženu, kćer Jeremije, koji je nekada bio sluga
njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davši mu svoje oružje u pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se odmah odagnavši Trojance od lađa vrati da se ne bi bogovi naljutili. Videvši Patrokola u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su
Neonilinim i prezviterovim, oni najzad upitaše svoju blaženu babu: Reci nam, šta treba da činimo, da bi vaša propoved, odagnavši sve zablude, mogla pomoći spasenju našem? - Obradova se sveta Neonila sa božanstvenim prezviterom i, zablagodarivši
dubine neverstva izvuče narod svoj, i, pokazav im novo krštenje, obnovi ljude svoje silom i radom Duha Svetoga, koji, odagnavši prelasti jeretičke, slave u Trojici jednoga Boga.
Mehmed-paša osećao nemilu stud i jezu koja mu se penjala uz kičmu. Desiće se, znao je. Došao je njegov sudnji dan. Vakat Odagnavši neprijatne misli, paša se počeo prisećati. Pred očima mu iskrsnu Njen lik, a ona mu se blaženo smešila. Paša se takodje
, i priđe k žrtveniku. No u to vreme ona ugleda sebe obasjanu nekom božanskom svetlošću; i ukrepivši se u srcu svom, i odagnavši strah iz duše svoje, ona pred očima sviju razbi te žrečevske sprave, pljunu na oganj koji Persijanci smatraju
što i Gospod zna da sam svojim, a ne tuđim trudom zarađivao hleb svoj; bogatstvom pak koje mi dade Bog ja se ne ponesoh, već odagnavši gordost daleko ja zavoleh smirenost, slušajući svetog apostola koji naređuje "bogatima na ovome svetu da se ne ponose
, mada si to već znala, rekoh, na šta se obe nasmejasmo, ali moramo priču početi od nečeg, zar ne? Lidija klimnu glavom odagnavši oblačić tajanstvenih misli negde ka plavom beogradskom nebu. Deo smo Sunčevog sistema čija se starost procenjuje na
knezovog o kome takođe ne znamo ništa, naročito ne da li će ono zvijezdu, Polarnjaču, naslućivati i za njom tragati. Odagnavši njegovu majku u Novu zemlju, Ameriku, knjaz je od sebe odagnao i sve ono što su selbari, nosioci reinkarnatornog toka
zmiju koja se beše ustremila na njega. No još veće čudo učini on satrvši paklenu zmiju - đavola, pobedivši ga molitvom i odagnavši ga od poverenog mu stada Hristovog. I ne samo u Gortinu, nego i u Rimu on vojeva protiv demona: jer došavši u Rim on zadivi
mestima ada [ 70 ]. Hristos, svetlonosac pravde, zašao je pod zemlju, i mrtve je kao iz sna probudio, odagnavši svu tamu što je bi ¬ la u adu [ 71 ]. Uplaši se Adam kad Bog iđaše po raju, ali kad Bog siđe u ad, obradova se on koji je pre pao, a