da me obučeš u angelski lik, za kojim silno žudim. Molim te, česni oče, ne odgurni me kao nedostojnog. Blaženi pak Stefan odbijaše da ga primi, bojeći se
udostoji da vidim česnu svetost tvoju. Stoga te molim, Gospoda radi, ne odgurni mene grešnoga, kao što ni Hristos ne odgurnu mitara i bludnog sina.
Šta ti pada na pamet, time treba da nas odgurneš, udarićemo u mol, hajde, odgurni čamac Ati inače nikada ne viče, ali u svakom čamcu mora da viče, samo od
mojih. Zato te molim, nezlobivi gospode, ni malo ovo prinošenje ne odgurni , koje prinosim svetome hramu prečiste tvoje matere i nadežde moje,
njegovim moljaše ga govoreći: Smiluj se na mene, čoveče Božji i ne odgurni me od lica tvoga, kao što i milosrdni Bog kome služiš ne odgurava nikoga
velike, al neki zarez mali sigurno psotoji, pronadji ga i srafcigerom odgurni papovuci
, i na nebo se uzneo, i sediš s desne strane Oca: ne posrami mene, i ne odgurni mene iz broja sluškinja Tvojih, nego me udostoji hrišćanske končine na
jezika, od duše oskvrnjene primi moljenje moje, o Hriste moj i ne odgurni mene sluškinju Tvoju, niti me jarošću Tvojom izobliči u času ishoda
prljavih usana, od mrskoga srca, od nečistog jezika, o Hriste moj, i ne odgurni mene, rabu svoju, ni jarošću tvojom, gospode, izobliči mene u času
bojaše se da i on kako ne bude jedan od tih. I uvek u molitvi govoraše: "Ne odgurni me u doba starosti, i kad iznemogne snaga moja ne ostavi mene. [ 32 ] Ne
ponovo podiže oči svoje k Lekaru i Iscelitelju svom, i zavapi: Ne odgurni nas od lica Tvoga, Hriste, i Duha Tvoga Svetoga ne oduzmi od nas podaj nam