Ne tugujte, skoro ćemo poslati po vas ". Čuvši to, inoci se udiviše, pa potkrepivši bolesnike hranom, uzeše ih sa sobom i odvezoše u manastir. Ženu neku besomučnu, po imenu Mariju, njen muž Onisim doveze u Solovecki manastir. Prepodobni oci Zosima i
staviše na muke. Ali on ostade čvrst i nepokolebljiv u ispovedanju vere. Onda knez naredi da ga bace u more. I mučenika odvezoše nasred pučine, vezaše mu kamen o vrat, pa ga u more baciše. A more se tog časa uzburka, i zemlja se zatrese, i grad se
lice svoje od nje, i ne htedoh na ramenima svojim ponositi njen kovčeg. - Tada roditelji metnuše sina svog u kola i odvezoše ga na Divnu Goru k prepodobnome. A on im naloži da ištu isceljenje od groba njegove majke. I kada se oni sa suzama pomoliše
ostadoše živi: jer njih izbačene na obalu ugledaše morski razbojnici koji se tamo zadesiše, uzeše ih u svoju lađu, odvezoše u Kesariju Stratonijsku, [ 3 ] i tamo prodadoše jednoj ženi, kojoj beše ime Justa. Ona ih odgaji, i dade ih na školovanje.
snage udari debelom motkom svetog Amosa posred čela i smrtno ga rani. Ali prorok Božji ne umre odmah, nego ga jedva živog odvezoše u zemlju Judinu, gde posle nekoliko dana on od teških rana predade duh svoj, u postojbini svojoj, u gradu Tekuji. [ 35 ] Tu
ozdraviti. Ali za to ti si dužan svagda prebivati u celomudriju ". Probudivši se, i verujući viđenju, Ivan naloži te ga odvezoše u manastir Svemilostivog Spasa, na grob prepodobnoga Sergija. Pomolivši se na grobu, on molitvama svetiteljevim
ležaše nem i oduzet. Čuvši za prepodobnog Sergija, da Bog preko njega daje isceljenja ljudima, Isidor naredi te ga odvezoše u obitelj čudotvorca Sergija ka Svemilostivom Spasu, na Obnoru. Kada Isidoru čitahu molitvu na grobu prepodobnoga, i
, kao pravoverne hrišćane i ostavljam vas. I izađe iz crkve. Vojnici ga onda posadiše u kola, i u ponoć, kada svi spavahu, odvezoše na morsku obalu. Tu ga ukrcaše u lađu i prevezoše u Hrisopolj, [ 6 ] u neko mesto zvano Voluje, gde beše manastir. Tako, bez
Takav isti si mi ostao u sećanju kad si me prvi put video. odvezoše se iz grada. Za njega je to bila vožnja sa čudnim osećanjima, biti sasvim slobodan i ne zavisiti ni od koga. Bio je srećan i
i da su poslužitelja zamolili da ih poseti. On nije došao. A nisu to pi primetili. odvezoše se do mora, gore na sever zemlje i zaustaviše se u Gdinji. Slan vetar dolazio je na kopno sa talasima, uvlačio se u gradske
na svom brodu, podijeli im nešto obuće i odjeće, a zatim naredi da im se pripremi izvjesna količina hrane za put. Potom ih odvezoše do luke San Đovani di Medua, gdje ih iskrcaše i poželješe im srećan put i što skoriji povratak u domovinu. Tu se Dumelja
, srpovima presekoše konopce kojima kamenovi behu vezani o vratove svetih Mučenica, pa ih uzeše, položiše u kola i odvezoše u crkvu svetih Patrijaraha, i tamo pored crkve česno sahraniše. A imena svetih devstvenica behu ova: Tekusa,
i glasno negodujemo, pomislite na Srpskom, i oni nasilnici se za tren povukoše. U tom naiđe metro i putnici se tiskajući odvezoše ka stanici Galeani. Nama jedino osta u sećanju mahanje rukom jedne od putnica iz tog metroa. A nekako pre toga jedni
odjejanje, pa mu obukoše prostu, odrpanu monašku rasu, i sramno isteraše iz crkve, natovariše na seljačke saonice, i odvezoše u Bogojavljenski manastir, grdeći ga i bijući ga. Tu sveti mitropolit, stavljen u teške okove prosede u smrdljivoj
oni silom otvoriše zatvor, izvedoše ga i protiv njegove volje, metnuše ga u arhijerejska kola, i puni radosti i veselja odvezoše u Ankiru. A bratija ostadoše da plaču i kukaju za ocem svojim. Prepodobni pak posla im ovu poruku: Ne tugujte, braćo,