............................................... I tako, jednog jutra, koje sam vam već opisala u njegovom naručju, osetih
nije ponovila istu priču, uz dodatak: " Još ne videh čoveka koji lepše ljubi U usta, jasno " I tu se ja osetih
najviše uželeo... Videću i majku, ako Bog da, i ako me pozna. " I obuzela me je nekakva studen i na licu osetih
odevanja nalazio negde u sektoru Ono što nije gre ota da uflekam. Crne farmerice i crna majica. Što? osetih
dušekorisnih stvari, pa onda postadoše nevidljivi. A ja, probudivši se, nikoga ne videh, ali tuga prođe i ja osetih
setnjanja vise uopste nisu bila tiha. Nek uzivaju, mladi su, pomislih, a i mene ja palila situacija, a onda osetih
sam još slušao kako se prevrće po krevetu, pa sam posle zaspao. Ne znam koliko sam tako spavao, kad osetih
plač iako sam iz ponosa prestao plakati još kad mi je bilo 15 godina. Suze su mi tekle kroz grudi, i ja osetih
mene, misleći da te ja zovem radi matere. Bog zna šta sam tada osećao. Jedva sam se držao na nogama kad osetih
drhtavica puna miline koja me diže u nebeske visine. Ali ona me i ne pogleda, već okrete glavu, a ja se osetih