svodi se na minimum mogućnost glavnih komplikacija - varusni kolaps i tzv. cut out fenomen, koje su se javljale nakon osteosinteze primenom DHS ili dosadašnjim sistemima intramedularnog uklinjavanja.Sistem omogućava i ranu postoperativnu
ostećenja zglobnih površina, uspešnosti redukcije i restauracije zglobnih povrsina, stepena stabilnosti posle osteosinteze i od rane rehabilitacija [ 7,8 ]. Najčešći uzrok lošem funkcionalnom stanju su artrotične promene u zglobu lakta kao i
od mnogih faktora: tip preloma, stepen kominucije i dislokacije preloma, stepen postignute stabilnosti posle osteosinteze , rana rehabilitacija i dr. Spreg mehaničkih sila koje deluju na zglobne površine lakta posle preloma je različit iz
dinamizaciju preloma. Ne oštećuje periostalnu i medularnu vaskularizaciju kostiju, što je velika prednost osteosinteze , a time znatno doprinosi razvoju osteogeneze. Ključne reči: kominutivni prelomi femura, nezarastanje preloma ,
i kod osteoporotičnih kostiju gde je primećen i najveći broj komplikacija zarastanja. Radi se o kombinaciji 2 sistema osteosinteze : dinamičkog ( kompresivnog ) i zaključavajućeg ( sistem unutrašnjeg fiksatora ) Svrha ove tehnike je u minimalnom
rentgen aparatom sa C lukom, koju opslužuje stalno dve instrumentarke. Operacije koje se rade na našem odelenju su : osteosinteze svih delova skeletnog sistema izuzev kičmenog stuba sa upotrebom svih vrsta savremenih implantanata u ortopediji ,
u oblasti aloartroplastike kuka, kolena i uspešni počeci aloartroplastike ramena, kao i kompresiono-distrakcione osteosinteze metodom po Ilizarovu. Među najčešće se javljaju povrede zgloba kuka. Shodno indikacijama, sa uspehom se preduzimaju
ili otvorenih preloma potrebno je izvršiti imobilizaciju prelomljenih kostiju uz pomoć ortopedskih klinova putem osteosinteze ( Kinstcher-ov klin, Kirschner-ova igla, ortopedski zavrtnji, ortopedske pločice, hiruškom žicom ) .
. Dr Bela Tessenyi za osnivača ove delatnosti u Vrbaskoj bolnici u sklopu hirurške službe. Uspešno je radio osteosinteze dugih kostiju. Posle njega kao ortopedi radili su Dr Predrag Ivanović, Dr Žamil Žud, Dr Radomir Đuričić. Kasnije
ličnim stvarima, jer je odjeća većine leševa imala ispražnjene džepove. Jedan leš je prepoznat po pločicama osteosinteze na kostima potkoljenice, jednom smo našli kalus na mjestu stare frakture podlaktice. Kod trojice smo uspjeli uzeti
fragmenata ) urastanjem osteoma iz jednog u drugi odlomak. Ovakvo zarastanje je moguce kod hirurškog lečenja, npr kod osteosinteze , kada se postigne anatomska repozicija odlomaka i osigura njihova stabilnost čvrstom fiksacijom uz
koji povezuje dva fragmenta ( odlomka ), najčešće u konzervativnom načinu lečenja preloma i kod relativno stabilne osteosinteze Kalus se razvija iz periosta ili iz endoosta, odnosno iz periostalne ili iz endoostalne cirkulacije .
tokom zarastanja nije povezana sa visokim deformacijama ćelija. Ako je frakturna pukotina veličine od 1 nm, nakon osteosinteze , istezanje od 1 nm iznosi 100 % deformacije tkiva što je inkopatibilno sa početnim stadijumom zarastanja kosti .
stolu za ekstenziju za koji je bolesnik vezan, repozicija pomoću privremene ekstenzije, koja traje do izvođenja osteosinteze .
( nameštenom ) položaju. U praksi se koristi 4 vrste imobilizacije polomljenih okrajaka : osteosinteze zbog suprotnog delovanja pojedinih mišićnih grupa ne mogu delovi odlomaka zadržati u anatomskom položaju nakon