i sjaja. Prekoračene telesnosti, zemnosti i ovostranosti . Egzoestetika je osa rekapitulacije i
reč, o privremenosti, o brzom preobraćanju iz ovostranosti u onostranost.
se elemenat, po snazi neodoljiv, koliko to u ovostranosti može biti: more.
istorijskog podviga, ne zasniva na poricanju ovostranosti i preziru tijela i materije. Metaistorijsko
stvarnost, nije odricanje istorijske ovostranosti nego njena najdublja afirmacija i potvrda.
eshaton, kroz Hristovo prisustvo postaje srce ovostranosti , njena punina božansko stvaralačko
otvara školjke s biserima koji tamne u ovostranosti , a ono što je u tim trenucima saznao pa kasnije
onaj sadržaj koji je opažala kao izgnan iz ovostranosti , kao samoosakaćenje ovostranog. Jedna, dakle
. Obe polaze od velelepnosti i sjaja ovostranosti , to jest prirode; na vrhuncu leta, pa da li baš
svrha postojanja modernog čoveka traži u ovostranosti , Fihte je snažno nastojao da rehabilituje
i značenje time što mogu biti ispunjene samo u ovostranosti . Upravo u tom smeru Fihte u svom drugom
da se uz tu tvrdnju dodaju. Neobescenjivost ovostranosti do toga je ovde takođe u najvećoj meri stalo.
kao uzdizanje i iskupljenje u vremenu i ovostranosti ili u nekom neodređenom sakralno-onostranom
, koje znače istovremeni pogled na predele ovostranosti i onostranosti, predstavljaju sam vrh