koji se rasejava neomeđenim prostorom mašte. Kao što iz pepela svoga glasa priziva crno sunce grčki pesnik Titi Patrikije - gotovo sličnim metodom Jasmine Runjo uveličava pejzažno zaoranu ravnicu, ta razularena zaoranost opstaje u
Jerusalima 628. godine, postavljen je uslov da se ne upotrebljavaju zvona. U devetom veku venecijanski vojvoda Ursus Patrikije , na molbu vizantijskog cara Vasilija Makedonca, poslao je u Konstantinopolj dvanaest velikih bronzanih zvona za
se pokaja, i obeća da neizostavno ispuni svoju dužnost. Pravedni Artemije izbavi Patrikija od neduga. I isceljeni Patrikije s radošću pohita u Verkolj na grob svetog Artemija, odsluži mu Moleban, sa suzama celiva njegov mnogocelebni grob,
Njegova Svesvetost Patrijarh konstantinopoljski G. Vartolomej. Patrikije preveli su početkom 9. veka sa sirijskog na grčki jezik Podvižničke besede Prepodobnog Isaka Sirina. Podvižničke
gost kluba Forum Romanum je bio jedan od najvećih živih grčkih pesnika, klasik savremene grčke književnosti Tito Patrikije , nosilac mnogih grčkih i svetskih književnih nagrada, koji je istovremeno po profesiji pravnik i advokat. Ovaj
Stanojević, a sastanku je prisustvovao i veći broj starijih članova Foruma. Patrikije je istakao u kolikoj meri su pravničko obrazovanje i način mišljenja doprineli njegovom književnom stvaralaštvu.
i na nivnite najbliski, i im davam zbor na gospodata Kiro Donev i Ivan Kotev, promotori na ovoj kompakt-disk. Patrikije je rođen 1928. godine. Studirao je prava u Atini, a zatim sociologiju i filosofiju u Parizu. Za vreme okupacije
govore galilejci da je njihov Hristos vaskrsao iz mrtvih. Eto, kako mi izgleda, On vaskrse i slugu svog Teodora. - A kada Patrikije priđe još bliže krstu, on ugleda svetog Teodora gde sedi na zemlji i hvali Boga. I uzviknu Patrikije gromko, govoreći:
Teodora. - A kada Patrikije priđe još bliže krstu, on ugleda svetog Teodora gde sedi na zemlji i hvali Boga. I uzviknu Patrikije gromko, govoreći: Veliki je Bog hrišćanski, i nema drugog Boga osim Njega I pristupiše oba kapetana svetitelju, i
ne zbog mene nego zbog vaše prevelike žeći, da ne biste iznemogli dok bih se ja vratio s reke. Episkop grada Neokesarije Patrikije voleo je svetog Anina i vrlo ga mnogo poštovao zbog njegovog svetog života i čudesa koja je blagodaću Gospodnjom činio,
Patrikija: "Ko stvori ove lekovite vode, zar ne naši bogovi Eskulap i drugi, kojima se mi klanjamo?" Odgovori sveti Patrikije : "Vaši su bogovi demoni, a ove vode kao i sve ostalo stvorio je Hristos Gospod i Bog naš ". Onda upita namesnik:" A da li će
primoravaju na poklonjenje idolima, a nepokorne da muče i ubijaju. Za Laodikijsku [ 3 ] oblast bi određen vojvoda Patrikije . Čuvši da se vojvoda približava Laodikiji, episkop laodikijski blaženi Sisinije uze sa sobom sveštenika Artemona
ništa ne rastavi od ljubavi Hristove: ni oganj, ni mač, ni zveri, niti ma koja najljuća smrt Kada stiže u grad, vojvoda Patrikije prvo prinese žrtvu u idolištu Apolonovom. I tog dana priredi pozorište, i saopšti carsku naredbu. Pošto pet dana
beše u opasnosti, vojvoda reče vojnicima: Idite u hrišćansku crkvu, i recite episkopu Sisiniju: ovako kaže vojvoda Patrikije : Veliki je Bog hrišćanski, pomoli Mu se za mene, episkope, da ozdravim od ove teške bolesti, pa ću od zlata načiniti tvoj
, samo da ozdravim. Onda episkop satvori molitvu za vojvodu, i vojvoda odmah ustade zdrav. Posle nekoliko dana vojvoda Patrikije krenu u Kesariju Palestinsku. I kada beše na tri stadija od Laodikije, srete svetog Artemona sveštenika gde se vraća iz