bratiju radi pouke. Jednom, posle jedne take posete bratiji, prepodobnog oca Julijana stade moliti junoša Asterije da ga povede sa sobom u pustinju. Ova Asterijeva žudnja za podvižničkim životom u dubokoj pustinji prevazilažaše
, gde čak ni vode nema. Ali na usrdnu i upornu molbu Asterijevu starac pristade i povede ga sa sobom. S radošću iđaše Asterije za starcem. Ali posle tri dana on oslabi i stade malaksavati. Najzad, sav iznemogao, on moljaše svetoga starca da se
, on moljaše svetoga starca da se sažali na njega i olakša mu muke. Starac mu dade blagoslov da se vrati natrag, ali Asterije beše toliko iznemogao da već nije imao snage da hoda; pored toga junoša nije znao ni kako da se vrati k pešteri. Tada čovek
, izbi izvor studene vode. Treba spomenuti i krotost ovog ugodnika Božjeg. Jednom, ovaj isti učenik svetog Julijana Asterije , koji sa vremenom i sam postade podvižnik i rukovodilac drugih, a koji je često posećivao svoga ljubljenog učitelja,
pustinjskim putem. Smućen i ožalošćen što da se drugi toliko muči za njega, sveti Julijan odbi da primi taj dar. Ali kada Asterije stade uveravati starca da neće sa svojih leđa skinuti tovar dok on ne pristane da primi poklon, prepodobni pristade,
po Antiohiji, da se prepodobni Julijan drži njihovog učenja. Obavešteni o tome, učenici svetog Julijana Akakije i Asterije pohitaše k svome svetom učitelju da ga zovu u pomoć pravoslavnima. Oni mu ispričaše šta sve pravoslavni trpe od
stotina litri [ 22 ] srebra; i ono bi odneseno za njim u kuću u kojoj on stanovaše. U to vreme nalažaše se u Jerusalimu neki Asterije , trgovac srebrom iz Rima. Sveti Epifanije pozva Asterija kod sebe, pokaza mu srebro, pa se pogodiše, i trgovac kupi sve
. Ali da bi predračun ispao za rukom, bio je potreban pristanak Asterija, glavnog reditelja zelene stranke, a Asterije je bio dobio novaca da bude na strani drugoga kandidata. Da bi pobedila tu zlu volju, Teodorina mati namisli da
o drvo. Kada mučitelj ovo doznade, pomisli da su dželati to namerno učinili, pa naredi da ih šibaju. Tada Aleksandar i Asterije usred šibe povikaše: "Živ nam Gospod, od sada i mi postajemo hrišćani, verujemo u Hrista, i stradamo za Njega" Čuvši ovo
neće dopustiti da se osramotim, nego će mi pomoći da do kraja pretrpim muke. U blizini stajahu dva dželata, Aleksandar i Asterije . Njima namesnik naredi da Talaleju svrdlom provrte gležnje na nogama, provuku konop kroz probušene kosti i glavački
veru, pošto kroz njenu molitvu car zadobi pobedu u ratu. Najzad zajedno s carem postrada za Hrista u Rimu oko 300 godine. Asterije beše rob idola Dija, A Valentin jerej rob u Asterija. - Ko je Hristos? pita velmož Valentina. - Pitaš me za Hrista
Izmiri se s Bogom, osmehnu milošću. To je Hristos Gospod, za koga umirem. I u čije ime idole popirem. "- To Valentin reče, Asterije na to: - Sve te reči primam kao čisto zlato; Ako mi isceliš slepu ćerku moju Ja ću, Valentine, primit ' veru tvoju.
Sveštenik to čuvši na kolena kleče I molitvu žarku Svevišnjem izreče, Pa on stavi ruke devojci na oči. Progleda devojka Asterije skoči Od strašnoga čuda. Pa Hrista priznade I život za Hrista mučenički dade.
rečima svojim privoleo na jednomislije s nama, ja ću o pameti tvojoj obavestiti cara, i ti ćeš mu postati prijatelj. Asterije uze prezvitera Valentina i odvede ga domu svom. Kada sveti Valentin uđe u dom Asterijev, on prekloni kolena na molitvu i
tame svetlost, da pozna Tebe - Boga i Hrista u jedinstvu sa Duhom Svetim vavek. Amin. Kada svetitelj završi molitvu, Asterije koji ču reči molitve njegove, reče mu: Čudi me to što ti vašeg Hrista nazivaš svetlošću. Svetitelj odgovori: Gospod naš