srpskoslovenski tekst Istorije uključen je u Venclovićev Razglagolnik iz 1734, a neki njegovi delovi - u Pentikosti iz 1743.
i pesničkih sastava: Poučenija i slova razlika (1732), Žitija, slova i pouke (oko 1740), Velikopostnik (1741), Pentikosti (1743), Slova izbrana (1743) i Poučenije izbranoe u dve knjige (1745. i 1746).
onu lepu o slikaru Apelesu i zlatnom jelenu, onu o Dariju, Aleksandru Velikom i kokoši koja nosi zlatna jaja. a u knjizi Pentikosti ima citat iz "Kventusa Kurcija" (Quintus Currius Rufis I vek n. e.), [ 36 ] iz četvrte knjige njegovog spisa Istorija
opkolila, on usuka se kroz vatru, te ga lati na ramena svoja i izšika ga na stranu iz paleža. [ 37 ] Pentikosti (1743) ispričana je jedna scena preuzeta iz Vergilija, s navodom odakle je (" Vergil, knig 8 "). To je scena o Kakusu i
u njegovim izvorima, ta mesta predstavljaju zanimljive detalje. Jedno od najkarakterističnijih nalazi se u knjizi Pentikosti (1743):
led u jamu, Da bi i on tamo natratao I za njim bi se uvalio? Nego zapamti ono zlo mesto, Te i drugom kaže da se čuva Pentikosti (1743) ima čitavih interpolacija koje Venclović naziva "filozofija papiška" i sugeriše čitaocu da ih čita ako je
maha ovo delo i prenosio. Prvi put u Razglagolniku 1734. godine, srpskoslovenski, a drugi put 1743. godine, u knjizi Pentikosti na čist srpski jezik. Tom prilikom preveo je jednu anegdotu ispoljivši ne književno, nego interesovanje za likovne
primedbu na Pavićeve pretpostavke: La seconda volta, secondo Pavić, Venclović avrebbe tradotto gli Annali u knjizi Pentikosti . Il testo della traduzione vencloviciana è presentato nella parte antologica (p. 200); esso comprende in tutto 8
, koji ne menja suštinski njegovu tvrdnju. Pentikosti . Tekst Venclovićevog prevoda je predstavljen u antologijskom delu (str. 200); sastoji se od samo 8 redova
Kiprijana Račanina koji je izazvao interes naučnika. Po M. Paviću [ ], Venclović je preveo još jednom Anale u knjizi Pentikosti . Međutim, u već navedenom katalogu Lj. Stojanovića, u opisu kodeksa Pentikosti (str. 138 - 145) nema nikakve napomene
je preveo još jednom Anale u knjizi Pentikosti. Međutim, u već navedenom katalogu Lj. Stojanovića, u opisu kodeksa Pentikosti (str. 138 - 145) nema nikakve napomene o tom tekstu. Što se tiče Pavića, on prilaže, bez ikakvog popratnog objašnjenja,
k prolećju 1765. varirana je, a Joakim Vujić početkom XIX veka navodi jedan stih iz nje. Venclović ju je varirao u knjizi Pentikosti (1743) [ 185 ] dvadesetak godina pre Orfelina. Venclovićeva varijanta ostvarena je u nevezanom slogu, i ovde imamo
ima više pomena o Vencloviću (str. 409, 418, 433). Pentikosti , Arhiv SANU, Inv. br. 98 (272), ima jedan sličan dijalog između sveštenika i roditelja umrlog deteta; očigledno da su