(Wheeler 1995: 821). Ipak, netačno je da Kruso nije svestan postojanja rasnih odlika, o čemu svedoči poduži opis Petkovog izgleda:
potok ili Rečica 2, Lazanjski potok ili Sokolska reka 3 i Kalkanska reka 4. Od vrela su poznata: Voda, izvor između Petkovog visa i Rožnja (ističe iz vrtače na visini od 870 m), Studenac ispod Rožnja, Rajičevac ispod Petrine stene, Kozlovac u
vreme poslednjeg austrijko-turskog rata kada ga je 1788. godine tukao topovima austrijski general Laudon sa Rožnja i Petkovog visa. Početkom HIH veka, a naročito po izbijanju Prvog srpskog ustanka Soko-grad postaje glavna vojna baza za
. Petkovog visa i Rožnja, u jednoj vrtači na visini od 870 m. Drugi izvor bio je Studenac 5 na Rožnju. Njihova voda dovođena je
uz vis, dobijena su imena Mali Rožanj i Rožanj. Petkovog visa i Rožnja, koji su Sokoljani kaptirali i koristili za gradski vodovod, a narod Jerini pripisuje i gradnju
Petko, sve ih dočekujući i ispraćajući kao pravi srpski domaćin, uz domaću šljivovicu poreklom iz rodne Požege, iz Petkovog kazana.