sa dosta razvijenom i visokom materijalnom (zemljoradničkom) i duhovnom kulturom, koja je već bila hrišćanska, ali i poganska u znatnoj meri. Oni su odmah počeli sa asimilacijom Slovena, a njihov jezik je izvesno vreme funkcionisao kao
Evanđelje s razlogom zove »silom Božjom za spa senje svakom vjerniku«, jer pred njegovom silom su se pokazali sla bim i poganska božanstva i njihovi hramovi, i spletke i sumnjičenja od strane Židova, i tamnice i kazne koje je Pavao, zajedno sa
i govoriće Kaurima; "Vi ste me hteli baciti na muke i raspeti na krstu, zato idite u večni pakao ". I tako se završila poganska propoved.
Bogčovjeku dao na znanje, i kako bi se u oskudnim vremenima mogla pružiti pomoćonima koji je traže, kao što su to činila poganska proročišta.Moramo doista priznati da su u to vrijeme u svijetu već bili zavladali veliki nemiri.Nastojeći se
, Lipovljan, Lipovica, Lipov Vrh, Lipova, Lipovačko Humlje itd. poganska božanstva, iznikli su kod pranaroda prvi začeci štovanja prirode. Uporedo s kultom vode, ognja, groma i na nebu
što koga malo ako bi prst bio zaboli, ili mu se što dijete razboli, to taki brže traži vražaru da vraža i da baje. Nisu li to poganska dela, što nekršteni ljudi tvore? Ili na putu kob motriti, na mlad mesec, na đurđevdan, na velike gadove, kod kuće, u
je rečeno po proroku Izaiji: 1515 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - 1616 narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.
kršćanski branitelji vjere, apologeti, izvode da je kršćanstvo pravom filozofijom, da je bolje, razumnije nego li poganska , antikna filozofija. Pod utjecajem antikne filozofije razvio se kršćanski nauk vjere tako, da mu je, kako to Harnack
zatvorio svoju poeziju. Knjigu je naknadila lutnia (tj. gusle); na njoj je ispevao svu svoju prošlost, obuhvativši i poganska i kršćanska vremena. U pesme je zatvarao svoju religiju, politički život, kuću, duhovni život, moral, pa čak i
Tursku sve do polja Varne blizu Crnoga Mora. Turski car Murat je isto tako tu prispeo i sastaše se obe sile: hrišćanska i poganska , a bitka započe u ponedeljak [ 228 ]. Na početku je hrišćanima išlo srećno i dobro, i drugog i trećeg dana. Svi su