koze napusta tijelo neke ruznjikave zmije. Pogledavam tu zmiju iz visine. Gotovo da je rajska. Gotovo
, zelenoj pozadini neću ništa napraviti pa pogledavam i u rubnom delu, tamo gde su se okrenuli muškarci
što ih on rastumači. Gledam u njegovo lice. Pa pogledavam u njeno. Onda opet u njegovo koje je sve bliže i na
si najveća neznalica na svetu. pogledavam se sa sapatnicima, i onda ko zna posle koliko
Pa ipak mi ne mozemo da iskusimo stanje smrti. Pogledavam u ovog neznanca... svaki cas... obican sasvim
i prisnosti. Prisnosti. Kada iznova pogledavam na tu fotografiju, ja možda bolje nego pre toga
) DAN 1. pogledavam vremenske prilike, nije loše ima naoblake ali