1805. godine. I bi pribrojan jerarh jerarsima, podvižnik podvižnicima i mučenik mučenicima. Njegovo sveto telo bi pogrebeno kraj crkve u njihovoj isposnici. A po smrti svetog Makarija Bog dade da se na njegovom grobu po njegovim svetim
Ga kao dan, žene mironosice, i jedna ka drugoj govorahu: O prijateljice Dođite da mirisima pomažemo telo živonosno i pogrebeno , telo, koje je vaskrslo palog Adama, a sada leži u grobu. Pođimo, požurimo se kao pastiri i poklonimo se, i prinesimo
poslala u Topolu, da je pripoje Voždovom telu, bojeći se Božije kazne za njegovo ubistvo. Karađorđevo telo je tada pogrebeno ispod oltara crkve u Topoli. Treći put je sahranjen u mauzoleju Karađorđevića crkvi Sv. Đorđa na Oplencu, septembra
rukama, digne ga u vis i tresne o zemlju. Pa ode i odnese ručak na njivu. Kad se vratila, nađe dete mrtvo na zemlji. Dete je pogrebeno , ali ni otac niti iko nije saznao za uzrok smrti deteta. Ona je to tajila u sebi, dok je strašna bolest nije oborila u
spasenje, ona predade u ruke Božje svetu dušu svoju, u peti dan meseca jula. Umirući, ona zavešta da telo njeno bude pogrebeno na mestu gde se pogrebavaju stranci i ništi. Ali prepodobni sin njen Simeon, obavešten otkrivenjem od Boga o
u svojoj hrišćanskoj veri, on ga stavi na teške muke; pa ga najzad obesi 1794. godine u Novom Efesu. Telo mu bi pogrebeno tek posle tri dana od pobožnih hrišćana i Turaka. Od svetih moštiju svetog Polidora bivala mnoga čudesa Sveta glava
dušu svoju, u trideseti dan meseca avgusta 1533 godine, kada mu beše osamdeset pet godina. Česno telo njegovo bi česno pogrebeno kraj crkve Preobraženja, s desne strane oltara. Ono podaje mnoga isceljenja onima koji sa verom pristupaju k svetoj
u gorespomenuti manastir Bogorodičin i tamo žive. Kada monasi stigoše u manastir, česno telo svetiteljevo već beše pogrebeno . Zajedno sa nekim jerejima i hrišćanima oni otkopaše grob i nađoše sveto telo koje, iako je tri dana bilo u reci kao Jona u
crkve, izmoli od mučitelja, i pomazavši ga skupocenim mirisima metnu ga u kovčeg i posla u Carigrad, gde ono bi česno pogrebeno . I od ovih moštiju svetog velikomučenika Artemija bivahu mnoga i neiskazana čudesa i davahu se bolesnicima razna
Požive sveti u Novom Jerusalimu devetnaest godina, a želja mu beše da se upokoji upravo na taj dan. Njegovo sveto telo bi pogrebeno sa južne strane hrama, uz učešće episkopa kir Filoteja Loverdosa i sveštenstva i uz plač njegove duhovne dece. No
udariše na muke Hrista radi i obesiše o jednoj maslini u gradu Tivi (= Tebi) Beotijskoj. Česno telo njegovo bi pogrebeno u Tivi, glavnom gradu Beotije, gde od njega bivahu mnoga čudesa. Tu su se ove svete čudotvorne mošti nalazile do druge
velikomučenik Georgije ubivši aždaju u Sirofinikiji kraj grada Virita, pokraj mora, nedaleko od grada Lide, gde bi pogrebeno telo ovog svetog velikomučenika. To čudo izobraženo je raznim ikonoma starim. A putnicima koji putuju u Palestinu
dušu svoju u ruke Gospoda svog, 2. juna 827. godine. I ridahu za njim verni, a jeretici se radovahu. Česno telo njegovo bi pogrebeno u crkvi svetog velikomučenika Teodora. Potom, kada jeresiarsi izginuše, i kada ikonoboračka tiranija prestade, i
neiskazanom lepotom i danju, za vreme sijanja sunca. I blistahu se one sve vreme dok sveto telo prepodobnoga oca ne bi pogrebeno kraj stubova njegovih. Zajedno s njim biše položene i mošti sveta Tri Mladića Vavilonska: Ananije, Azarije i Misaila,
kneza a upokojio se u Gospodu 14. novembra 1263. g. primivši, pred smrt, monaški postrig pod imenom Aleksije. Telo mu je pogrebeno 23. novembra u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice u Vladimiru. Njegove mošti su otkrivene 1380. g. i svečano