slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "politeizmu".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, Evropa-Amerika itd., dopuštaju da već sada, na izmaku devete decenije, govorimo o njenom umetničkom politeizmu čija slojevitost i kompleksnost tek treba da bude valjano proučena i analizirana. "
došlo do neke čudne simbioze između helensko-rimskog i hrišćanskog gnosticizma i orijentalne magije, ukorenjene u politeizmu drevnog Istoka. Ono što je svojstveno ovom i ovakvom spiritizmu to je izgubljeno čulo za "razlikovanje duhova" kao i
preovladava zaratustrina religija koja je po svom karakteru dualistička i u nekim shvatanjima bliža monoteizmu nego politeizmu . Opadanje zaratrustine religije dolazi sa prodorom Aleksandra Velikog. Obnova zaratrustrine religije dolazi sa
što su hrišćanstvo i judaizam, sa jakim osećajem za društvene norme, dok su društva sa većinskom grupom "B" sklonija politeizmu , kao što su budizam i hinduizam, sa mnoštvom božanstava i oni veruju da su svi ljudi različiti, kaže Maekava.
i kraj nemačkog carstva i silazak doma Hoencolerna sa nemačkog prestola - objašnjava Jovanović. politeizmu , još od sedmog veka pre Hrista, vrhovni bog je bio Zevs. Vladao je na prestolu na vrhu Olimpa sa svežnjem munja u levoj, i
i njegov dvor da je za Hazare najoportunije da pređu na njihovu veru. (Dotad su Hazari upražnjavali politeizam, sličan politeizmu njima srodnih nomadskih naroda evroazijske stepe.) Jevrejski rabi je intelektualno potukao svoje hrišćanske i
zauzima značajno mesto u pravoslavnoj pobožnosti. Mada se ne može odreći opasnost od sujeverja koje može da odvede politeizmu i sinkretizmu u kome paganski tragovi mirno počivaju pored hrišćanstva, ipak, oni koji odbacuju kult svetitelja
, jer su osećali da On to zaslužuje. politeizmu , verovanju u mnoštvo bogova, Jevreji su verovali u jednog Boga, Stvoritelja celog svemira i čoveka. On kontroliše
, ovde se ne vide toliko "slabosti bogova" i njihove ljudske osobine (rekao bih da je Homer nije nastojao da o politeizmu govori u pozitivnom smislu i kao necemu apsolutnom, za razliku o Tolkina), te da je liku iz Arde data veca odgovornost za
ili češće kao Bog. politeizmu , bogovi ratuju kao i ljudi. U pitanju je Titanomahija, sukob Titana i Olimpijaca, predvođenih Zevsom. Ovaj rat
, zaspa "(Jovan 11:11). S druge strane, shvatanje smrti kao prestanka svesti i postojanja u bilo kom obliku u grčkom politeizmu nije bilo rašireno. Opravdano se može sumnjati da li smrt u klasičnoj grčkoj mitologiji uopšte postoji, osim kao