ugledavši Mladenca, poznaše i poverovaše da je On - Bog, i zato Mu se pokloniše, ne samo kao Caru nego i kao Bogu, poklonjenjem koje priliči Bogu. Zbog toga je i napisano: padoše, pa otvoriše riznice svoje i prinesoše mu dare ( Mt. 2, 11 ), ispunjujući naređenje: Nemoj izaći pred Gospoda prazan ( 2 Mojs. 23, 15 ). A kakve to dare? Zlato, tamjan i izmirnu: zlato kao Caru, tamjan kao Bogu, izmirnu kao smrtnome čoveku. Jer Jevreji izmirnom pomazivahu telo umrloga, želeći ga sačuvati celo. Na taj način tri cara počavstvovaše darima Jednoga od Trojice, i tim darima ispovediše da su u Njemu dve prirode. O tome sveti Lav govori ovako: "Oni prinose tamjan Bogu, izmirnu čoveku, zlato Caru, pravilno počitujući Božansku i čovečansku prirodu u jedinstvu; u to oni srcem veruju a darima ispovedaju ". Primivši u snu vest od javivšeg im se Angela da se ne vraćaju k zlokovarnom Irodu koji je imao nameru ubiti novorođenog Cara, mudraci
i psalmopojanjem pređe u nestariv i blaženi život, provođen od svetih anđela i susretan od sabora svetaca. Na njegov pogreb sabraše se episkopi Likijske oblasti sa svim klirom i monasima, i bezbrojno mnoštvo naroda iz svih gradova. I čeono telo svetiteljevo bi s češću položeno u sabornoj crkvi Mirske mitropolije u šesti dan meseca decembra. I bivahu mnoga čudesa od svetih moštiju ugodnika Božjeg. Jer njegove mošti točahu miomirisno i celebno miro, kojim se bolesnici pomazivahu i zdravlje dobijahu. Sa tog razloga ka grobu njegovom priticahu ljudi sa svih krajeva zemlje, ištući isceljenja bolestima svojim, i dobijahu ga. Jer tim svetim mirom isceljivahu se sve bolesti, ne samo telesne nego i duhovne, i progonjahu se zli dusi. Jer se svetitelj ne samo za života svoga nego i po prestavljenju svome okomljivaše na demone i pobeđivaše ih, kao što ih i sada pobeđuje. Neki bogobojažljivi ljudi koji življahu kraj ušća reke Tanaisa, čuvši za mirotočive i
, oprostiće mu se ". Jedna od mesijanskih Hristovih službi jeste čudotvorenje, onako kao što proizlazi iz sedam jevanđelskih začala koja se čitaju na tajni jeleosvećenja ( Lk. 5, 25 - 37; 19,1 - 10; Mt. 10,1,5 - 8; 8,14 - 23; 25,1 - 13; 15,21 - 28; 9,9 - 13 ). Prezviteri Crkve, silom Duha Svetoga, produžuju u Crkvi službu koju je sam Isus poverio Svojim Apostolima: "I otišavši [ Dvanaestorica ] propovijedahu da se pokaju. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu "( Mk. 6,12 - 13 ). Tajna isceljivanja molitvom i pomazivanjem uljem ne treba da se meša sa harizmom isceljenja ( 1. Kor. 12,28 ). Isceljenje telajeste jedan od prethodećih znakova Carstva Božijeg; jer se sila Gospoda pokazivala u isceljenjima ( Lk. 5,17 ) .
na put osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu; 9. Nego obuveni u sandale, i ne oblačiti dvije haljine. 10. I reče im: Gdje uđete u dom, ondje ostanite dok ne iziđete odande. 11. I ako vas koji ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah sa nogu svojih za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: Lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan Suda nego gradu onome. 12. I otišavši propovijedahu da se pokaju. 13. I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu .
moleban Presvetoj Bogorodici, i kada pri kraju zapevaše: "Vladičice, primi molitvu rabov Svojih ", tada iz leve noge Božanskog Mladenca, držanog Presvetom Bogorodicom u naručju, takođe isteče miro. Na taj način pred očima prisutnih u hramu stajahu dva izvora mira, čudesno točeći sa jedne ikone miro: iz desne ruke Presvete Bogorodice i iz leve noge Hristove. Iguman i bratija veoma se radovahu duhom zbog preslavnog čuda ovog, i sa suzama pripadahu k prečistoj ikoni, i pomazivahu čela svoja svetim mirom. A to miro beše veoma celebno, jer koji god se bolesnici njime pomazivahu, odmah zdravlje dobijahu. Nakon izvesnog vremena posle ovog čudesnog događaja jedan velmoža, po imenu Nikita, bi poslan iz Moskve od strane velikoga kneza u Bjelozerski kraj. Kada on sa ženom i poslugom stiže u grad Jaroslav, on sede u čamac da dalje putovanje nastavi vodom po reci. Ovaj velmoža imađaše četvorogodišnjeg sinčića, jedinca. Usput se ovaj njegov sinčić razbole i
Svojih ", tada iz leve noge Božanskog Mladenca, držanog Presvetom Bogorodicom u naručju, takođe isteče miro. Na taj način pred očima prisutnih u hramu stajahu dva izvora mira, čudesno točeći sa jedne ikone miro: iz desne ruke Presvete Bogorodice i iz leve noge Hristove. Iguman i bratija veoma se radovahu duhom zbog preslavnog čuda ovog, i sa suzama pripadahu k prečistoj ikoni, i pomazivahu čela svoja svetim mirom. A to miro beše veoma celebno, jer koji god se bolesnici njime pomazivahu , odmah zdravlje dobijahu. Nakon izvesnog vremena posle ovog čudesnog događaja jedan velmoža, po imenu Nikita, bi poslan iz Moskve od strane velikoga kneza u Bjelozerski kraj. Kada on sa ženom i poslugom stiže u grad Jaroslav, on sede u čamac da dalje putovanje nastavi vodom po reci. Ovaj velmoža imađaše četvorogodišnjeg sinčića, jedinca. Usput se ovaj njegov sinčić razbole i umre, i njega mrtvog dovezoše do Tolgskog manastira Presvete Bogorodice, želeći da ga tamo
. A crkvenjak, koji sa velikom ljubavlju čuvaše česne mošti svetiteljeve, ču glas iz kivota gde ga po imenu zove. Čuše to i ostali kako sveti Terapont po imenu zove čuvara svojih moštiju. Tada svi sa strahom i pobožnošću pristupiše kivotu, želeći da vide svetiteljeve mošti. Zavirivši u kivot, oni ugledaše gde miomirisno miro teče iz česnih moštiju sveštenomučenikovih, i ispuni sav kivot. Onda hrišćani koji behu na lađi, zahvatahu to miro u staklene sudove, i sa verom se pomazivahu njime na isceljenje duša i tela svojih. Stigavši u Carigrad, oni položiše mirotočive mošti svetog sveštenomučenika Teraponta u crkvi Presvete Bogorodice. To bi 806. godine, za carovanja Nikifora I. Posle nekog vremena, zbog mnogih čudesa koja bivahu od tih česnih moštiju, hrišćani podigoše zaseban hram u ime svetog sveštenomučenika Teraponta, i u njega preneše i položiše svete mošti ugodnika Božjeg. Od mnogobrojnih čudesa, učinjenih svetim Terapontom, malo ih je
o drvo, pa onda snažno stružu gvozdenim spravama. Pošto bi dugo strugan, mučenik se obrati upravitelju: O bezbožni i pogani hoćeš li da ranama uplašiš mene kome Isus Hristos pomaže? Ne bojim se tvojih vidljivih muka, jer gledam na buduća blaga koja Bog obeća onima što Ga ljube. I naredi mučitelj da ga skinu sa drveta i opet odvedu u tamnicu. Na putu ka tamnici za svetim Vlasijem iđahu sedam pobožnih i bogobojažljivih žena, skupljahu po zemlji krv što je kapala iz tela njegova i pomazivahu se njome. Kada to videše sluge koje su vodile mučenika, uhvatiše ih i odvedoše oblasnom upravitelju, govoreći: I ove su hrišćanke. Upravitelj im reče: Dogovorite se te prinesite žrtve bogovima, pa ćete dobiti od mene velika odlikovanja. A česne i svete žene odgovoriše: Ako želiš, upravitelju, da se sa žrtvama poklonimo tvojim bogovima, onda treba prvo da se spremimo za to: da otidemo do obližnjeg jezera, te da se okupamo. Samo naredi da bogove tvoje tamo odnesu, kako bi im se
ZAHARIJE PROROKA oca svetog Preteče pomazivahu sebe krvlju što je tekla iz njegovih rana [ 9 ] .
petak moleći se. I kada dođe petak, bolesna noga njegova dobi potpuno isceljenje i postade zdrava, kao i druga, ne trebajući nikakvo lečenje. Osetivši se zdravim, Lav odmah pohita na grob prepodobnog Sampsona, i uznese blagodarnost njemu i onima što se behu javili s njim. Mnogobrojnim čudesima proslavljajući ugodnika Svog Sampsona, Bog ga proslavi i time što učini da iz njegovog groba teče celebno miro, pri čemu se svakovrsni bolesnici isceljivahu koji se njime sa verom pomazivahu . Celebnu silu toga mira iskusi na sebe gorespomenuti velmoža Lav. Njemu se dogodi da se ponovo razboli celim telom, i ležaše kao raslabljen, ne budući u stanju da pokrene ni jedan deo svoga tela. No kada mu celo telo pomazaše mirom što teče iz groba svetog Sampsona, on odmah ozdravi. Takođe, kada se isti velmoža jednom razbole od očiju, isceli se tim istim celebnim mirom. I velmoža Lav, odajući blagodarnost svome besplatnom lekaru - svetom Sampsonu, uze na sebe izdržavanje
svi ne celivaju i ne kosnu ih se. I jedva se narod dade usavetovati, te se odbiše malo, i svete mošti biše donesene u veliku crkvu. I ostaviše ih nedelju dana nesahranjene, kako bi im se svaki koji želi poklonio i kosnuo ih se. A roditelji i nevesta cele te nedelje ostadoše pored česnih moštiju plačući. Car pak naredi da se načini kovčeg od mermera i smaragda, i ukrasi zlatom. I u njega položiše čoveka Božjeg. O odmah isteče iz svetih moštiju blagouhano miro, i ispuni kovčeg. I pomazivahu se svi tim mirom radi isceljenja od svakovrsnih neduga. I svetom Aleksiju čoveku Božjem prirediše česnu sahranu, slaveći Boga. Sveti Aleksije se prestavi sedamnaestog marta 411. godine, za carovanja Honorija u Rimu a Teodosija Mlađeg u Carigradu, dok nad svima vlada Gospod naš Isus Hristos, sa Ocem i Svetim Duhom, kome slava vavek, amin .
mestu. Kada to bi učinjeno, u zemlji bi pronađen sud u kome beše ne zlato ili srebro, nego nešto skupocenije od svih zemaljskih blaga: glava svetoga Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnja. [ 19 ] Glas o tome puče na sve strane, i silan se svet steče tamo, ne samo iz grada Emese nego i iz svih okollih gradova i sela. A dođe iz svog manastira i prepodobna Matrona sa svima sestrama, da se poklone glavi svetoga Jovana. Česna pak glava ta točaše iz sebe miomirisno miro, i njime sveštenici pomazivahu ljude praveći na njihovim čelima krsni znak. Uze od tog mira i prepodobna Matrona u mali sudić, sa željom da nosi u svoj manastir na blagoslov. A narod, hrleći sa svih strana ka svetom miru, tiskaše se i guraše, te prepodobna Matrona ne mogaše proći. Neki pak, osetivši da ona ima sveto miro, moljahu je da ih pomaže njime, pošto nisu mogli da se proguraju do sveštenika. I ona ih stade pomazivati. Tu se desi i jedan slepac od rođenja. On zamoli prepodobnu Matronu da i njega
im vlast nad nečistim duhovima. 8 I zapovedi im da ništa ne uzimaju na put sem jednoga štapa, ni hleba, ni torbe, ni novca u pojasu, 9 nego obuveni u sandale; i ne oblačite dve haljine. 10 I govoraše im: gde uđete u kuću, ostanite onde, dok ne iziđete odande. 11 A koje mesto vas ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prašinu sa svojih nogu - za svedočanstvo njima. 12 I otišavši propovedahu da se ljudi pokaju. 13 te isteraše mnoge demone , pomazivahu uljem mnoge bolesnike i lečiše ih .
posao, stigoše u Pevkijsko pristanište. Tu nađoše jednog mornara na umoru, koji već osam dana nije mogao govoriti, koga prijatelji behu oplakali, a koji i sam beše izgubio svaku nadu na ozdravljenje. Kada inoci metnuše na njega ubruščić obagren krvlju svetoga, on kao trgnuvši se iz sna odmah ustade zdrav. Pored toga razna čudesa se događahu i na grobu svetoga oca. Naime: progonjahu se nečisti dusi iz ljudi, i različne bolesti isceljivahu se kod onih koji dolažahu sa verom i pomazivahu se jelejem iz kandila što gori na svetiteljevom grobu. Da pomenemo i ono što se dogodilo sa vrlinskim inokom Evstratijem. U njega se nekako behu povredili unutrašnji organi, i on sedam godina mokraše krv. Lečiše ga mnogi lekari, ali mu ne mogoše pomoći. I on odrekavši se lekara osloni se na Boga, i moljaše se prepodobnom ocu Atanasiju za posredovanje pred Bogom. A kad pribeže ovome iscelitelju, on ubrzo dobi od njega isceljenje na sledeći način: u snu on vide sebe u trapezi, a
, već ne, no se pominje neka divna, koja je imala i častan život, tj. Marija sestra Lazareva, koja ne kao bludnica beše Hristom voljena. Ova, dakle, Marija na šest dana pre Pashe, u svome domu u Vitaniji, dok je Isus sedeo za večerom, izvršila je pomazanje mirom, izlivajući ga na njegove prečiste noge, otirući ih kosom glave svoje. To miro je skupo platila, i kao Bogu prinela. Jer znajući svakako, da se i u žrtvama Bogu prinosi jelej; i da sveštenici mirom pomazivahu ; i Jakov u starini stub pomaza Bogu. A prinese ovo dajući javno učitelju, kao Bogu, radi ponovnog oživljavanja brata njenog. Zato joj se niže i obećava nagrada, kada i sam Juda ropće, kao gramzljivac .