vlastelinske porodice, čiji je rodonačelnik Jovan Popović Tekelija bio junak bitke kod Sente i prvi zapovednik Pomoriške granice. Pošto je stekao ratno iskustvo na zapadnoevropskim bojištima, prešao je u Rusiju. Kao komandant Srpskog
do Kavkaza. Ratovao je u Basarabiji. Njegova vojnička karijera bila je duga gotovo pola veka - od 1747. godine kada je pomoriške graničare doveo u Rusiju, do smrti u poslednjoj deceniji 18. veka .
, porodica je ušla zahvaljujući Jovanu Tekeliji, Savinom pradedi . Pomoriške vojne krajine, istakao se u bici kod Sente 1697. godine, u kojoj je austrijska vojska pod komandom Eugena Savojskog ,
u ovoj borbi, Eugen Savojski ga je postavio za zapovednika Srpske milicije u Aradu. Car Josif I je, tada već pukovniku Pomoriške milicije, Jovanu Popoviću Tekeliji, njegovoj najužoj rodbini i potomstvu darovao plemićku titulu 1706. godine .
ime koje i danas nosi . Pomoriške granice 1751. godine. Srbi koji su čuvali austrijsku Monarhiju od Turaka, i koji su se na ove prostore doselili posle
su uglavnom bili kmetovi mađarskih posednika, dok je Vranjevo formirano kao naselje nakon razvojačenja Potisko - Pomoriške vojne granice 1751, od srpskih graničara koji nisu otišli u Rusiju. Sa ponosom su isticali da je njihov meštanin bio
joj je uvek tokom istorije bila saveznik, a nikada neprijatelj . Pomoriške krajine u Austro-Ugarskoj zbog nezadovoljstva vojnim reformama u carsku Rusiju u oblasti koje su dobile nazive Nova
, koji behu nezadovoljni austro-ugarskom, odnosno turskom vladavinom. U to vreme desilo se razvojačanje Potiske i Pomoriške Krajine, pa se dosta veliki broj Srba, koji nije tačno utvrđen, uputio u Rusiju, na poziv ruske vlade, a pod vođstvom
broj Srba, čemu su doprinela ratna stradanja u vreme Rakocijevog ustanka, buna Pere Segedinca, kao i razvojačenja Pomoriške granice, posle čega je usledila seoba u Rusiju, odnosno u Ravni Banat. Tada je broj naselja u kojima su Srbi živeli
datiraju iz 1724. godine, kada je guverner grof Mersi osnovao zemaljsku miliciju. U vremenu razvojačenja Potiske i Pomoriške granice, deo "militara" se naselio u Banat, od Velike Kikinde do Banatske Klisure. Od njih je 1764. godine formiran
i Dunavu, Dvorski ratni savet je odlučio da granično područje pomeri bliže Savi i Dunavu. Pored razvojačenja Potiske i Pomoriške granice 1741. godine i šajkaši iz Gornje Zemlje su pomereni daleko na jug, u Šajkašku na područje budućeg Titelskog
današnjim najjačim srpskim naseljima nema spomena. To su u glavnom ona naselja, koja su stvorena po razvojačenju pomoriške i potiske granice stvaranjem granice u Banatu. To su naselja: Velika Kikinda, Čoka, Beodra, Dragutinovo, Melenci ,
pravoslavlje ". Pomoriške granice iz Arada, i Vulin Ilić, obrštar Potiske granice iz Segedina, poslali su pismo Petru Velikom u kojem ga mole "da
. U vojnu istoriju Rusije je ušao polovinom 18. veka i ostao do danas. Unuk Jovana i sin Ranka Tekelije, zapovednika Pomoriške granice, rođen je 1720. godine u Aradu. Kao 21 - godišnji mladić odlazi na bojište u vreme kada je besneo rat za nasleđe
nikakvi drugi razlozi, niti je pomenuto nezadovoljstvo srpskih graničara izazvano razvojačenjem Potiske i Pomoriške granice. U caričinom ukazu je stajalo: "I pošto naseljavanje tog naroda koji prvi put dolazi u našu carevinu, kako za