se niti Šajkaši, niti šajka zaboraviti, a to je i najvažnije ". razvojačenja 1873. "govorili su recenzent prof. Dr Vladan Gavrilović i kustos i istoričar Siniša Jokić. Kao istoričar i prvi autor
, a tek 1952. ono će poneti ime koje i danas nosi. razvojačenja Potisko - Pomoriške granice 1751. godine. Srbi koji su čuvali austrijsku Monarhiju od Turaka, i koji su se na ove
. Naime, Novobečejci su uglavnom bili kmetovi mađarskih posednika, dok je Vranjevo formirano kao naselje nakon razvojačenja Potisko - Pomoriške vojne granice 1751, od srpskih graničara koji nisu otišli u Rusiju. Sa ponosom su isticali da je
Lazar Popović koji je bio u delegaciji koja je oktobra 1750. bila na bečkom Dvoru kako bi se rešio njihov status oko razvojačenja .
. Aprila 1849. godine sela naše opštine su spaljena, a stanovništvo masovno stradalo tokom ratnih operacija. Nakon razvojačenja granice 1873. godine, raspadanja porodičnih zadruga i rapidne pauperizacije stanovništvo se raseljava i time
šanac u potiskoj granici. Godine 1720. bilo je još potpuno srpsko mesto i imalo je 39 popisanih srpskih domova. Posle razvojačenja potiske granice počelo je u Bačkom Gradištu naseljavanje Mađara. U buni 1848 / 49 selo je mnogo stradalo.
počinje da opada broj Srba, čemu su doprinela ratna stradanja u vreme Rakocijevog ustanka, buna Pere Segedinca, kao i razvojačenja Pomoriške granice, posle čega je usledila seoba u Rusiju, odnosno u Ravni Banat. Tada je broj naselja u kojima su Srbi
službe u Banatu datiraju iz 1724. godine, kada je guverner grof Mersi osnovao zemaljsku miliciju. U vremenu razvojačenja Potiske i Pomoriške granice, deo "militara" se naselio u Banat, od Velike Kikinde do Banatske Klisure. Od njih je 1764.
katolika ugurano itd. Kako li će i tudi još za 20 ili čak 50 godina izgledati? " razvojačenja Vojne granice, koji je tekao od 1868. do 1873. godine, kao i njenom provincijalizacijom, nastalom pripajanjem
ustalila na Savi i Dunavu, Dvorski ratni savet je odlučio da granično područje pomeri bliže Savi i Dunavu. Pored razvojačenja Potiske i Pomoriške granice 1741. godine i šajkaši iz Gornje Zemlje su pomereni daleko na jug, u Šajkašku na područje
nemoći hrvatski etnički prostor je ostao istorijski izobličen, dugačak, spljošten, male dubine (i nakon razvojačenja Vojne grani - ce 1881. godine), nesrazmernih granica, na mestima prekidljiv. Oblik hrvat - ske teritorije, i nakon
, kao naselje, koje je vremenom postalo grad, osnovalii Srbi iz Pomorišja, koji su preseljeni u ovaj deo Banata nakon razvojačenja Pomoriško-potiske vojne granice u periodu od 1741. do 1752. godine. Dotadašnji srpski graničari dobijaju zemlju u
turske vladavine, mnogo srpskog stanovništva Bačke je stradalo, u vreme Rakocijevog ustanka (1702 - 1704). Posle razvojačenja potiske vojne granice formiran je Komorski okrug (od 1794. nazvan je Potiski-Krunski okrug), a sastojao se od mesta:
, Turije i Starog Bečeja, kao glavnog mesta. 1750. godine se počelo raditi na organizaciji Šajkaškog okruga. Usled razvojačenja potiske granice, Srbi iz Bačkog Potisja su se u velikim masama odselili u Rusiju, Banat i kasniju Šajkašku, tako da ti
, čiji su preci bili, srpski graničari Potisko-pomoriške vojne granice a nisu otišli u carsku Rusiju posle njenog razvojačenja 1751. godine, već osnovali Franjevo, koje je preko vek i po bilo u sastavu Velikokikindskog dištrikta sa posebnim