iz 1720. godine Rusija, između ostalog, prihvati obavezu da u slučaju strane intervencije u Kraljevini Poljskoj sa Portinim odobrenjem može slati svoju vojsku. No, zahvaljujući diplomatskoj vještini svoga poslanika na Porti Draškova, te
provodila onom dinamikom kakvu je Porta očekivala. Tek kada je u augustu 1736. godine iz Carigrada u Sarajevo došao Portin haznadar sa novcem, počelo se aktivnije raditi na općoj mobilizaciji. Za relativno kratko vrijeme mobilizirani su:
nepoverenje prema Rusiji i javila se težnja da se ne popušta. U grčkom pitanju, koje joj se činilo kao izuzetno opasno, Portin otpor prelazio je u tvrdu upornost. Tri velike sile, Rusija, Engleska i Francuska, koje su bile uzalud ponudile svoje
lokalni predstavnici vlasti koji su se nalazili po gradovima: vojvodaga, muftija, predstavnik šerifa, zapovednik portinih spahija, janičarski serdar, poverenik za harač, tržni nadzornik, baždar, gra evinski nadzornik, dizdar. Što se tiče
siledžija, ali raja nije htela da položi oružje, bez garancije jedne strane sile, ni nakon što je Bećir paša, portin izaslanik iz Bosne, u avgustu naredio ubistvo četvorice glavnih dahija u nastojanju da smiri bunu.
, carina je iznosila 3 %. Vazalna Srbija morala je svoje carinske tarife da sastavlja u skladu sa postojećim odredbama Portinih ugovora i Knez Miloš se u tom pogledu verno pridržavao Portinih uputstava.
tarife da sastavlja u skladu sa postojećim odredbama Portinih ugovora i Knez Miloš se u tom pogledu verno pridržavao Portinih uputstava.
nisu imali stvarne vlasti ni dotadašnji vezir Hasan-paša, ni njegov naslednik (od kraja avgusta) Sulejman-paša, ni Portin izaslanik Bećir-paša, koga je Gušanac pustio da ode iz Beograda tek kad su mu Srbi poslali sume koje je tražio kao najam
i knezovi vasalne Vlaške i Moldavije, fanariotski Grk i patriota Ipsilanti i Muruzi odazvali su se sporo i neiskreno Portinoj želji da utiču na Srbe da se umire (u proleće 1805).
Štirmera da neće ni na koji način pomagati Srbe ni njihovu borbu protiv sultanovih trupa koje na njih idu. Ali, Portine sugestije da Austrija posreduje da se Srbi vrate u potpunu pokornost, uz jedino obećanje amnestije a bez sigurnosti za
svojih vlada preduzeo je i Italinski, 30 marta, i Štirmer, 8 aprila 1806, korake kod Porte u korist Srba. Već i pre Portina odgovora naređeno je austriskim vojnim vlastima na granici da mogu primati i veće mase srpskih izbeglica, ako se
francuskom ministru spoljnih poslova Taleranu preko njegova otpravnika poslova u Carigradu. Napoleon je usvojio Portin stav, preporučivao joj je da uguši ustanak tih srpskih buntovnika i naglašavao je da bi trebalo da Rusija dokaže svoju
ustanak tih srpskih buntovnika i naglašavao je da bi trebalo da Rusija dokaže svoju lojalnost tim što bi i sama poduprla Portin zahtev da Srbi polože oružje, da predadu svoje starešine i da se vrate u pređašnje stanje. Mesto toga Rusija obećava
, u januaru 1807 (p. n.). Gušanac se pre toga sporazumeo s Karađorđem i povukao se u Vidin, a ostao je Sulejman-paša i Portini organi.
ih u unutrašnjosti države, pa ih je docnije pustila da se, po svojoj volji, isele u Rusiju. Po istom pravu odbila je sve Portine zahteve da joj preda begunce.