smije, koja se ruga tebi i tvojijem gnusnijem, lupeškijem milijunima NIKO (kao gori, a lice mu sve više potamnjelo
austro-ugarske zgrade od klesanog kamena, nagorjele ruševine još uvijek okružene stablima čije je lišće potamnjelo
momente obraduje novim punim vjetra jedrima, ne hajući za kišu što mu zapljuskuje izbrazdano i od sunca potamnjelo
kontakta sa nečim dubljim u sebi, kada je izgubio. vidovito oko duše., kad mu se pomračila savjest, kad je potamnjelo
rastužio, Što si mi se tako rasplakao, Nikad tako ti plakao nisi, Nisi tako plako za Kosovom Kad je srpsko potamnjelo
tako rasplakao, Nikad tako ti plakao nisi, Nisi tako plako za Kosovom Kad je srpsko potamnjelo carstvo, Potamnjelo
mene boljeg dobra kažu, kažu tamo do tri b ' jela grada: u jednome žarko sunce sjaje, to je mene danas potamnjelo