, paje teško povući granicu između ova tri stila od kojih su dva u usponu, a treći se gasi. Pastorala koja se u srpskom rokokou javlja još u prvoj polovini XVIII veka, kod predromantičara stiče novu popularnost upravo zahvaljujući kultu prirode koji oni neguju. S druge strane, pastorala za klasiciste znači vraćanje antičkoj bukolici. U tom pogledu
lascivnih odrednica (koje su zahvaljujući jednom stilskom retušu 1852. u drugom izdanju odstranjene). Rokoko traje još uvek u galantnom sloju poezije nekih predromantičara (Jovan Pačić) i nekih romantičara (Branko Radičević), a crte baroknog romana evropske književnosti zapažene su u delima romansijera srpskog predromantizma.
Evrope. To zanimanje nove vrste izazvao je predromantički stil, koji je zahvatio Evropu naročito u drugoj polovini XVIII veka, pa u sklopu opšteg interesovanja predromantičara za usmenu književnost i folklor raznih naroda, Kelta, Skandinavaca, Germana, i drugih, srpska narodna pesma stiče poštovatelje i snažno odjekuje u delima
uprelo nekoliko niti u jednu: čitajući rano Herdera, on je, iako klasicist, osetio vrednost narodne poezije zajedno sa Solarićem i Stratimirovićem, i iz ruku predromantičara predao je u ruke Vuka i srpskog romantizma.
i guslara koji su dolazili sa svih strana sveta i odlazili svuda gde ce od gusala može živeti. predromantičara spadala je u prozno usmeno predanje. Bile su to poslovice. Imajući, kao i pesme, dugu predistoriju beleženja u baroknim vremenima, poslovice su ponovo privukle
, nego autorov prosvetiteljski ključ, kojim on vojuje protiv predrasuda i praznoverja, objašnjava i potire opisane pojave i običaje. predromantičara za folklor ispoljilo se i najednom posebnom planu. Jovan Pačić i Sava Tekelija ostavili su svedočanstvo o svom likovnom obrazovanju i daru slikajući narodne nošnje.
o početnoj fazi moderne srpske književnosti [ ]. predromantičara sa tvrdnjom da je predromantizam uneo u srpsku poeziju vrednosti i teme koje će ostati trajno vlasništvo srpske književnosti, ali koje će, pomračene uspehom
podređeno je veličanju načela neprestanog preobražavanja oduhovljene prirode. predromantičara (Miltonov spev Izgubljeni raj romantičara) i romantičara Geteovog Fausta, Bajronovih demonskih buntovnika i u slovenskom svetu se javljaju poetska i dramsko
spiritualnom i sakralnom fantastikom srednjovekovne i religijske kulture i nedovoljno iskorišćena u mističnim spisima i metafizičkoj prozi baroknih pisaca i predromantičara . Glavni nosioci povratka na izvore i motive folklorne fantastike, praznoverica i verovanja u tajanstvene sile bili su Milovan Glišić (1847 - 1908) i Ilija Vukićević
i mode, predmet obožavanja i izopačavanja, izvor nesporazuma i komike, sredstvo potajnih književnih i verskih obračuna samog Sterije sa slavenoserbskim jezikom predromantičara (Laža i paralaža) ili sa crkvenim jezikom pravoslavnoga klera (prva verzija Pokondirene tikve). Oni su izvor smeha i sredstvo političke ispovesti razočaranog
njeni junaci su i mitski pesnik Orfej ali i Dante Petrarka Novalis Vordsvort Po i Bodler. Kada je u pitanju srpska književnost motiv mrtve drage se ispituje u rasponu od predromantičara Jovana Došenovića pa sve do neosimboliste Miljkovića. Svi ti pesnici domaći i strani čine jednu pesničku porodicu pa je tako i knjiga koncipirana kao svojevrsni
realizuje kao groteskna slika ženskog tela (slika suštinski oprečna osnovnim paradigmama tadašnje, sentimentalistički obojene ljubavne lirike srpskih predromantičara ).
u Trstu. U slovačkim protestantskim licejima i na protestantskim sveučilištima Nemačke (Hale) obrazuje ce u drugoj polovini XVIII veka veliki broj srpskih pisaca predromantičara i tu srpski predromantizam dobija svoju protestantsku boju, od Dositeja i njegovih spisa nadalje. Monistička slika sveta tu ce usađuje u svest srpskih
i tu srpski predromantizam dobija svoju protestantsku boju, od Dositeja i njegovih spisa nadalje. Monistička slika sveta tu ce usađuje u svest srpskih predromantičara , a naporedo javlja ce i jak uticaj francuske književnosti negovane na slovačkim licejima, tako da ce može reći da su svi Srbi pitomci ovih liceja prevodioci s
). predromantičara . Kod Stratimirovića će ce 1800. sresti termin "duh naroda ", a Vidaković i Joakim Vujić počeće već od 1814. nadalje da koriste termin" romantičeski "u svojim delima.