slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "pretstavnikom".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
i dosta verno je simbolizovala nove težnje i stremljenja istočnog sveta. Još prilično davno pre toga pripremalo se u rimskom carstvu novo shvatanje države. U početku IV veka, u dodiru sa bliskim Istokom, preobražaj je bio dovršen. Konstantin se trudio da od carske vlasti načini apsolutnu vlast sa božanskim pravom. On je okruži svim mogućim sjajem odela, diademe i purpura, svim mogućim bleskom etikete, svom mogućom raskoši dvora i carske svite. Smatrajući sebe božjim pretstavnikom na zemlji, verujući da se u njegovom razumu ogleda vrhovni razum, on je nastojao da i u najsitnijim stvarima istakne neprikosnovenu prirodu vladarevu, da ga izdvoji od ostalih ljudi svečanim ceremonijama, da stvori, jednom rečju, od zemaljskog carstva sliku carstva nebeskog .
svojih težnji i svome istrajnom naporu da ih ostvari, poslednji možda od velikih vladalaca koji su sedeli na carskom prestolu. Andronik najzad ( 1183 - 1185 g. ), poslednji i najčudnovatniji od Komnina, sjedinio je najdivnije darove političke mudrosti i vojničke hrabrosti, najređe osobine otmenosti i čari sa sklonošću prema spletkarenju i pustolovinama, sa otsustvom savesnosti i moralnog čuvstva, sa često groznom svirepošću, što ga sve čini, ukupno uzev, izrazitim pretstavnikom vizantiskog sveta. Pošto je ispunio XII vek svojim bučnim ljubavnim pustolovinama i svojim sablaznim životom, on je naveo svoje savremenike na pomisao, kada se popeo na presto, da bi svojim visokim osobinama "mogao biti ravan najvećima ". On je mogao biti spasilac i preporodilac carstva, a međutim je samo ubrzao njegovu propast. Na nepunih dvadeset godina posle njega - dvadeset godina rasula - Carigrad su zauzeli Latini ( 1204 g. ), a carstvo koje su obnovili Komnini
mogućnost da se širi na severu prema Švedskoj . pretstavnikom ruske vlade Rumjancovom. Oba pregovarača su lako pristajala da istočni deo Balkanskog Poluostrva: Moldavija, Vlaška i Bugarska pripadnu Rusiji, Bosna, Albaniji i Grčka Francuskoj, a Srbija i Makedonija do Soluna Austriji. Ipak je za Srbiju, koja je već oružjem izvojevala i branila svoju slobodu, Rumjancov uporno tražio samostalnost i ostavljao ju je Austriji tek kao krajnju eventualnost. Za Moreuze se nisu mogli nikako pogoditi, nego su ostavili da se o spornim
pitanju, a završila je svoju pesničku delatnost velikom seljačkom epopejom pod naslovom » Gospodin Balcer u Briziliji « . Pretstavnikom njegovim u Poljskoj postade Stanisław Przybyszewski, dramatičar poznat i cenjen u celoj Evropi. Preuzevši redakciju krakovskog časopisa » Žycie « ( Život ) napravio je iz te revije centar mnogih smerova u literaturi i umetnosti; sam on propagirao je u nizu dela i članaka lozinku čiste umetnosti » umetnosti radi umetnosti «, oslobođenje od svakih tendencija, a upućene da izražava isključivo život duše. Tim je obogatio poljsku literaturu tipom čistog umetnika i razbio
Rekao sam da će u ponedeljak već ljudi iz parlamenta da idu da pričaju i sa njom i sa prodekanom za nastavu . pretstavnikom studenata i naravno ne odgovara na mailove .
za Kaligule i Nerona nailazilo na tvrdokoran otpor Rimljana, to je Hadrijan ( 117. 137. ) mogao da uradi bez njeg: on je sebi uzeo naslove » Olympios « i » Eleulherios «, što je zapravo pripadalo samo polubogovima. Poslije su se bez zapreka sami carevi proglašivali bogovima i zahtijevali za se, da im se kao takovima klanjaju. Septimije Sever ( 193. 211. ) htio je da svoju vojničku monarhiju osloni na kult cara i njegova rada i da ga učini središtem rimske religije. Najizrazitijim pretstavnikom ove težnje jest car Dioklecijan ( 284. 305. ), za kojeg dobiva uopće helenističko-istočna kultura odlučnu prevagu nad rimskom kulturom .
date klase, s jedne strane, i same te klase s druge. [ 134 ] pretstavnikom , prema njoj postoje simpatije kao prema takvoj; u toku tog vremena prava i zahtevi te klase zaista su prava i zahtevi čitavog društva, a sama ona glava tog društva i njegovo srce. Samo u ime opštih prava društva može pojedina klasa zahtevati da vlada nad svima drugim. Da bi se na juriš osvojila ta uloga oslobodioca i u isto vreme političkog eksploatatora svih društvenih sfera u interesu svoje sopstvene sfere, nije dovoljna samo energija i duhovna samouverenost. Da bi jedan
godina Marks i Engels su vodili interesantnu polemiku sa poznatim Karlom Hajncenom. Polemika je odmah dobila veoma žučan karakter, Karl Hajncen je nastojao, kako se kaže, da izvrgne ruglu ideje svojih protivnika i pri tom poduhvatu pokazao je veštinu koja ni u čemu ne izostaje iza veštine g. Mihajlovskog. Marks i Engels mu, razume se, nisu ostajali dužni. Nije prošlo ni bez oštrijih reči. Hajncen je Engelsa nazvao lakomislenim, drskim deranom, Marks je Hajncena nazvao pretstavnikom der grobianischen Literatur, a Engels ga je proglasio najvećom neznalicom svog veka. Oko čega se vodila diskusija? Kakve je poglede Hajncen pripisivao Marksu i Engelsu? Evo kakve. Hajncen je uveravao da, sa Marksovog gledišta, čovek koji je, makar i malo prožet plemenitim namerama nema šta da radi u tadašnjoj Nemačkoj. Po Marksu, govorio je Hajncen, treba najpre da nastane vlast buržoazije; ona ima da isfabrikuje fabrički proletarijat, koji će već, sa svoje strane ,