nikad nije bio kod kuće, i za života, a da i ne govorimo od kad je umro. Bio je tamo - đe mu se niko ne bi nada ' - u mislima unija što su ga zaboravili kad je pravljen spisak za prov ' zaciju . prezivali Lakić, u određenoj mjeri. Nije bilo na odmet reći Pane Lakić ili Pućo Lakić. Za Jovina, pak, to je bilo suvišno. On je jednostavno bio Jovin. Doduše u crkvenim knjigami i na opcini je vođen kao Lakić. Na vojnom odsjeku i na katastru nije vođen nikako, jer su mu rat i rad u vinogradu bili podjednako suprotni njegovim nagonima i razmišljanju. Bio je, zvanično, školski podvornik i, nezvanično, dušebrižnik sviju učitelja koji su se mjenjali svake godine. Bilo i je puno i svi su ,

u Dračevici budući doseljene za vrijeme rata ( uz drugu svešteničku familiju Avramovića ). U Savini je 1771. stajao kapetan Aleksandro Palikuća sa 9 članova familije, ali i Savo Palikuća sa 3 člana. Sljedeće godine, javljaju se Savo sa 4 člana i Ivan sa 7 članova obitelji. Godine 1789. ubilježen je Sava ( 5 članova ), a 1790. i 1793. godine, stanje je nepromjenjeno . prezivali Stanići i iz Hercegovine su se raselila devetorica braće u vrijeme Morejskog rata. Neki su stigli u trebinjski kraj. Dužni smo ovdje pomenuti neobični toponim "Stanići" u zaravni Vrbanja u ataru Bajkovih Kruševica, podno planine Orjen ( Borovik ), gdje stoji usamljena ruševina kuće, kao i prisustvo Stanića u Toploj kroz 18. vijek .

Erdeljanovića, Živkovići u Ržanom dolu i Dolovima u trešnjevačkoj opštini potekli su iz Čarađa u Hercegovini na izmaku 17. ili početku 18. vijeku. Ova familija stigla je u Cuce i naselila se na rubnome području cucke oblasti . prezivali Grušići, i upravo u čitulji pomenut nadimak "Gruičić" upućuje na hercegovačko porijeklo i istovjetnost ove savinske familije sa sušćepanskim i topaljskim Paštrojevićima .

i Ercegova Strana imaju građene vode. Za stoku grade lokve u planini . prezivali Pejovići. Jedna Pejovića udovica Kruna preuda se za kneza Balandžu i dovede mu dva sina od prvog muža. Knez Balandža Kruninom sinu Petru prepiše pola, Ercegove Strane. Potomci Krunini prozovu se Krunići. Krunića ima mnogo oko Srebrnice u Bosni .

kuću . prezivali Lalovići ( Laloševići ) i iz Plužina se jedni presele u Gusić a drugi u Kruševo. U Gusiću su bila dva brata, Rade, od koga su Radovići, a drugi je odveden u Carigradu kao mali, bio janičar u delijama i od njega su Delići .

se azbučnim redom . Prezivali su se Begović. I sada se sjećam kako me moja nana, kada sam bio mali zvala hajvanom i slala po čašu vode. Jedino što znam od bosanskog jezika su dvije riječi hajvan i voda. Moj otac je iz poznate turske porodice. Naime, brat mog djeda bio je šef policije posljednjeg sultana Otomanskog carstva i bio je veliki prijatelj Kemala Ataturka, oca moderne Turske. Moj otac je radio kao pravnik u državnoj službi i jedno vrijeme bio je dogradonačelnik Istanbula, kaže Kurtiz, piše na portalu

? Ništa. Ali, ne ide to na silu. Predsednik opštine, rekao bih, zasenjen Kusturicom, dao je usmenu saglasnost da se to kamenje nosi, ali sad vrda kad su došle mašine i kad je narod shvatio da je to državni projekt državnog umetnika, pa računaju: ako mi ne možemo da se ugradimo, ajde barem njega da zajebemo. "nastavak sledi prezivali se na "ić" ili na "ca ", ili kako već. Meni je jedna trebinjska suklata rodom iz sela mojih pradedova obećala jedan kamen, da ga čuvam kod kuće za uspomenu na pradedove, kamen iz kuće Žarkovića, kuća spaljenih poslednji put 1992. godine, pa kad sam ga pitao koliko to košta, rekao mi je da ne košta ništa, ali da bi njegov mali voleo da radi u Pijačnoj upravi grada Beograda .

, poznati pod zajedničkim nadimkom Bošnjaci, a koji slave Đurđevdan. Međutim, profesor dp Slobo dan Ž. Marković smatra da su umesto Vučetića doseljeni Rletići. Činjenica je da ovde nema Vučetića, a Bošnjacima se nazivaju i Ristići, bivši Rletići . prezivali Petrovići, a no svom rodonačelniku Marku, koji je bio pisar kod kneza Jovana Čitaka, dobili su sadašnje prezime. Kad i oni doseljeni su Maksimovići iz Trnjine u Crnoj Gori i slave Stevanjdan .

pozdravljaju ih . prezivali Šolaja .

vojni rok. Jasić po odsluženju vojnog roka, oženi se sa mnogo lepom plavušom - čačankom Nadom Brušijom / u narodu Brušlijom /, ćerkom industrijalca i verovatno najbogatijeg Čačanina . prezivali su se Lončarević. Za vreme Drugog svetskog rata Brušije su se korektno ponašale. Jedan od Brušlija je streljan od strane Nemaca .

neke kolače koji mi liče na štrudle. Na to kolega kaže ' ' E, ovako ih pravi i moja mala garava. ' ' prezivali M. ..? ' ' Prezime mog detinjstva. Osetila sam onu specifičnu toplotu oko srca i bolje osmotrila ženu. Poznala sam je po očima gotovo istog trena .....

niti selo, a za njega se i ne može reći da je varoš. Ono je nekako napola. Ni tamo ni ovamo. Pa čak i samo ime kaže da se zove Polovine. Nije baš poznato odakle takav naziv za selo. Najstariji kažu da je selom vladao neki knez Polovan. Legenda kaže da je taj knez uveo zakon, da je svako ko je želio da obrađuje njegovu zemlju dijelio prihode na pola sa knezom. To se pročulo nadaleko te se silan svijet slije u to selo, varoš. Svi mještani su se prezivali isto Polovine. Vjeruje se da su takvo prezime dobili jer su mještani susjednih mjesta, sela i gradova nazivali ih Polovinama. Oni sami nisu imali ništa protiv toga te prihvatiše prezime kao svoje .

u Švajcarskoj, zašto ne pomenuti i čuveni Grasshopper? "Skakavac" je najuspešniji klub u zemlji sa 27 osvojenih titula. Zna se da ga je 1886. godine osnovao engleski student Tom Grifit, ali nema pouzdanih podataka zašto je klub dobio baš ovo ime . prezivali De Feo, direktor, sekretar, doktor i sponzori su se prezivali De Feo, a ekipa igra na terenu u ulici koja se zove Rafaele ... pogađate? Pa da, Rafaele De Feo .

" je najuspešniji klub u zemlji sa 27 osvojenih titula. Zna se da ga je 1886. godine osnovao engleski student Tom Grifit, ali nema pouzdanih podataka zašto je klub dobio baš ovo ime . prezivali De Feo, a ekipa igra na terenu u ulici koja se zove Rafaele ... pogađate? Pa da, Rafaele De Feo .

iz Ćeklića, Martinovići iz Bajica, Milići iz Bjelica i Osmanagići iz Podgorice, porijeklom od Pavla, ili mu brata Nikole, Orlovića, "barjaktara čestitoga kneza ". Što se tiče bratstva Gvozdenovića i njegovog porijekla, o tome ima više verzija. Po porodičnom predanju, preci Gvozdenovića su, prije dolaska u ćeklićko selo Vuči Do, živjeli u Čarađe, ispod brda Orline, u Gackom. Tu su, prema legendi, živjela tri pasa ljudi: Andrija, Filip i Vučko. Oni su se tada, možda , prezivali Orlovići, ali, najvjerovatnije, ne po Pavlu Orloviću, već po tom brdu Orlina. Priča se da je Vučkov sin Mihajlo, prilikom napada na tursko utvrđenje Klobuk, uspio da u njem uskoči i da ga zapali. Kako je utvrđenje bilo uglavnom od drveta, ubrzo je planulo, pa Mihajlo nije uspio da iskoči iz zapaljenog utvrđenja, već je, na očigled svojih drugova, našao smrt u plamenu. Zbog tog podviga, njegovi drugovi ga nazvaše "gvozdenim junakom ", a njegovi potomci se od tada nazvaše