(1958) pripovedačevog opusa dopunjen, pored ostalog, pričom Opšte mesto, koja se u okviru te knjige premijerno pojavljuje)
put kada se nađete u ovoj situaciji. pripovedačevog govora i sugerisanja značenja melodijom rečenice, ne može se reći da u ovoj poetskoj prozi nema nekog, priči sličnog,
eksteritorijalnost, ali i otklon u pripovedanju ka esejizaciji naracije, kao i stavljanje lika umetnika u fokus pripovedačevog interesovanja.
S. D. - a (u monaštvu zvanog Nesrećni Princ Koder fon Damjanenko), krenuće u potragu za njim - i naći će jedino tragove pripovedačevog Ja - u ponekoj ironičnoj opaski ili komentaru, u atmosferi uživanja u rečima koja je tipično njegova, autentična.
, a sa promenom postupaka neosporno dolazi i do promena sadržine i uopšte arhitekture romana. Različiti su i vidovi pripovedačevog distanciranja od narativnog materijala, predmeta pripovedanja. Pripovedač može biti sasvim izvan sveta o kome
i čuvanjem prošlosti, i ka skeptičnoj nadi da se zakon ljudskosti i bivanja neće završiti sa zemnim krahom prolaznog pripovedačevog trajanja. Time se, zapravo, unekoliko relativizuje prevlast osećanja fatalnosti i sveopšte predodređenosti, ali
izvesnost). pripovedačevog pripovedanja. AKA - zaborav, potreba za preuveličavanjem, za pokrivanjem sopstvenih grešaka i brisanjem
ličnosti (staljinizam, titoizam i sl), s druge strane. pripovedačevog izkaza da je istambulski istražni zatvor s kraja 18. veka izgledao kao ogromna dečja čegrtaljka u džinovskoj ruci a