i u Vizantiji toga vremena, osobito u učenju Jovana Italosa i Mihaila Pselosa . Helenski racionalizam tipa zapadne sholastike došao je do izražaja i
u kome je živela. Ona se zvala Teodota, i bila je mati onog Mihaila Pselosa , čije sam odlične osobine ranije spomenuo; ona nam je vrlo dobro
izazivala divljenje svakoga ko bi joj se približio. »Ona je bila, kaže Pselos u knjižici koju sam naveo, kao ruža, kojoj nije potrebno da šta dodaje
, dobar čovek, osrednjih sposobnosti. »Samo kad bi ga pogledali, kaže Pselos , pre nego što bi ga čuli, ljudi koji misle da su fizionomi, tvrdili bi da
za oboje. Ona je zaista bila čovek u kući. »Proviđenje je, veli Pselos , dalo u njoj mome ocu ne samo pomoćnika i saradnika, nego i starešinu,
od njega, čineći se da ga pita za savet i da ga sluša u svemu, »manje, piše Pselos sa izvesnim nepoštovanjem, iz uvaženja njegovog karaktera nego iz
Naročito je umela da se ponaša i da hoće: »mnogo čvršća nego njen muž«, to Pselos tvrdi, ona je zaista imala »mušku dušu«. Pored toga, ipak je ostala žena
želeli i očekivali muško dete, Ono se najzad rodilo 1018. g., i to je bio Pselos . Vatreno željeno, izmoljeno od Boga u toplim molitvama, novorođenče,
zanimala vaspitanjem svoje dece. »Ona nije kao većina žena, kaže Pselos , iskoristila priliku svoga materinstva da se okrene od delatnog
češće da te poljubim«. Da li je potrebno kazivati da je tih večeri mali Pselos samo jednim okom spavao? On nam je sam sačuvao tu lepu sliku porodične
godinama. Ali se još više zanimala njegovim umnim vaspitanjem. Pselos bio je dobar dečko, vredan, neobično pametan. Još kao mali razumevao je
Vizantinci verovao u vrednost snova kao predznak budućnosti. I sam Pselos , koji je slobodouman čovek, koji ne veruje u astronomiju i otvoreno
u astronomiju i otvoreno odriče »da našom sudbinom vlada tok zvezda«, Pselos , koji se bez milosti ruga ljudima koji misle da mogu predskazivati
, i koji smatra za smešne gluposti sve obrasce i sve veštine mađije, Pselos veruje u snove i u njihovu moć otkrovenja. U toliko više njegovi
; kad bi se vratio iz škole, ona ga je sama slišavala. »O majko moja, piše Pselos , ti nisi bila pored mene samo kao mudra savetnica, ti si bila moja