opisuje vizantijski istoričar i diplomata Prisk u svojoj Istoriji, nalazila baš na ovim našim
osam Mučenika ( 304. god. ) i carski namesnik Prisk . Prisk ih pita: Vi li se protivite naređenju
Mučenika ( 304. god. ) i carski namesnik Prisk . Prisk ih pita: Vi li se protivite naređenju carevom i
relik vija niških mučenika, nagnale one koje je Prisk 448. godine video u ruševinama niških hramova
be dema postojao veći broj crkava jer ih Prisk beleži u množini. Priskov podatak je jedini
je izgrađena mnogo kasnije . Prisk preselio se u Rim iz etrurskoga grada
nakon smrti Anka Marcija . Prisk ( lat. Lucius Tarquinius Priscus ) je prema
bogatstvo je nasledio Lucije Tarkvinije Prisk . Kao bogataš oženjen iz etrurske plemićke
sinova . Prisk se obratio kurijatskoj skupštini i nagovorio
i okolne teritorije. Upravu u Kolatiji Prisk je predao svom nećaku Erigiju ( ocu Lucija
Senata da postane kralj . Prisk je imao dva sina Lucija Tarkvinija Ohologa i
otac bio je peti rimski kralj Lucije Tarkvinije Prisk , a majka mu je bila Tanakil. Kada su sinovi Anka
su joj sva dobra, a početkom 312. sa majkom Priskom , Dioklecijanovom suprugom prognana je u
ovim odredima u susret vojsku pod komandom Priska , koji se ulogorio kod Markianopolisa, gde su
i nadire ka Herakleji, na Mramornom moru, gde je Prisk poražen i primoran da se povuče u drugo jako