princezu iz vladajuće litvanske dinastije Radzivil . Kako mu je bilo mnogo stalo do nje, redovno je
i bogatim poklonima. Bila je to Ekaterina Radzivil , koja je uz neopisivu fizičku ljepotu, bila
između Anta Gvozdenovića i princeze Ekaterine Radzivil , ona se nije ugasila ni poslije Antove smrti. Na
. Kao bolje rešenje viđen je Berlin i palata Radzivil u ulici koja je nosila ime nemačkog cara Viljema
ulicu, ali ne i da se pojave i govore u palati Radzivil To je bila prva i najveća ironija ovog kongresa
crkva, sa svojim velelepnim susedom, Palatom Radzivil (Radziwill), koju često nazivaju "poljskom
i koja gleda samo njegovim očima«, vidi u njemu Radzivila , junaka njene nekadašnje velike i lude
, da je za generalnog maršala izabran knez Radzivil , i da se, prema tome, može očekivati da se uskoro
. A drugi deo svetih moštiju, onaj od rebra, knez Radzivil posla na poklon Vilenskom rimokatoličkom