slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "rajčeva".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
jednog šatorskog naselja, koje su njegovi stanovnici nazvali "Grad istine ". Tako se 11. jula 1990. rodio" Grad istine ". Rajčeva 1991: 22 - 40; Todorova-Pirgova 1991: 41 - 54 ). "Grad istine" se pojavio na putu, u pešačkoj zoni, kroz koju pešaci obično samo prolaze, bez zaustavljanja, napuštajući administrativni centar prestonice posle posla i krećući ka domovima ili ka obližnjim prodavnicama u centru. Tačno na tom mestu započinje i podzemni prolaz ka CUM-u sa antičkim ostacima drevnog grada, tako da, ako je nešto moglo da privuče dugotrajniju pažnju, to je pre bila unutrašnjost samog prolaza nego
, izražene posebno dobro posredstvom parodiranja prostora, on je napravio svoje korake ka priključenju Bugarske Evropi i svetu, gde politički, ekonomski i dr. protesti veoma često nose karnevalski karakter. S druge strane, međutim, on je dubokim unutrašnjim vezama povezan, kako sa bugarskom tradicionalnom kulturom, tako i sa bugarskom savremenošću. To je dobar primer za kulturnu sintezu, koja zaslužuje pažnju naučnika različitih naučnih sfera ( Elčinova , Rajčeva 1991; Todorova-Pirgova 1991 ) .
, ambasador Kraljevine Holandije u Srbiji i Željko Ožegović, predsednik Stalne konferencije i opštine Novi Beograd. Više o ciljevima projekta i pravilima evaluacije govorio je Jan Edvin Vanders, a Silvija Ivanova iz Saveta Evrope predstavila je program Saveta Evrope Nagrade za najbolje iskustvo u lokalnoj samoupravi koji će realizovati u saradnji sa Stalnom konferencijom. Osvrt na iskustva u domenu sprovođenja ovakvog projekta u svojim zemljama dale su Rosita Rajčeva iz Fondacije za razvoj lokalne samouprave iz Bugarske i Agnješka Mogonj, direktorka Fondacije za razvoj lokalne demokratije Poljske, kao i predstavnici poljskih opština .
Crne Gore kao carskog hasa ( has-feudalni posed koji "gospodaru zemlje" donosi preko 100.000 akči godišnje ), odgovarao je i turskoj centralnoj vlasti i stanovništvu. Vlast je realno sagledavala ekonomsku slabost oblasti, a sama nije imala nikakve troškove za vlastito funkcionisanje na tom području. Između vlasti i porodičnih starešina ( filirdžija ), stajali su samo domaći ljudi-knezovi ( muselemi ). Ta de facto autonomija, učvršćena je kada je sultan imenovao Vuja Rajčeva za "glavu čitave Crne Gore ", davši mu i feudalne povlastice. Ne zna se tačno kada, da li krajem 16. ili početkom 17. veka, došlo je do izmene obaveza Crnogoraca prema sultanu: pomenuta filurija zamenjena je dankom ( haračom ), koji cela oblast plaća sultanu. Utvrđeno je bilo da je harač moglo kupiti samo lice, koje je sultan odredio, a ostali carski činovnici, bez odobrenja sultana, nisu imali pravo da se kreću po Crnoj Gori. Obaveza Crnogoraca bila je da idu u vojsku, i van
tim krajevima "rodopskih pustinja ", i sada smo se vratili u svoj zavičaj . Rajčeva , Karalijčeva, Kostova, Strašimirova i drugih bugarskih starijih i mlađih pisaca. Ipak Divlje priče Nikolaja Hajtova samo su njegove priče. Baš kao u našeg Ive Andrića i Borisava Stankovića: pričali su iste "priče ", koristili iste motive i isto podneblje i drugi naši pisci, ali ipak su to samo Andrićeve ćuprije i Stankovićeve uvele ruže .
[ 1 ]. Zanimljiva je, međutim, činjenica da su oni ostavili utisak na neke američke naučnike. Zapažajući da napisi i crteži u javnim toaletima ( tzv. latrinalije ) nisu fenomen samo američke kulture, A. Dandis tvrdi, kako navodi Padni, da su oni poznati u Bugarskoj ( Pudney 1954: 25; Dundes 1975: 189 ) . Rajčeva 1991: 22 - 40 ), kao i na anketu sa osamdeset četvoro ljudi, od čega najveći deo čine studenti Fakulteta slovenske filologije Sofijskog univerziteta "Sv. Kliment ohridski ", kao i druga slučajno i spontano izabrana lica oba pola, različitog uzrasta, različitog socijalnog položaja. Anketa ima za cilj da, koliko je moguće, da najadekvatniju predstavu o odnosu ljudi prema pisanju i crtanju na zidovima, o odnosu prema samim grafitima, njihovim autorima, objektima tog vida
ugođaj u tajni i sakriveni čin. Eto zbog čega Bugarin opterećuje erotičnošću one prostore u kojima je slobodan i koji se nalaze izvan njegovog doma: han, česma, reka, manastir, polje, vodenica. Osim tih uobičajenih mesta postoje i likovi koji su nosioci erotskog. Takvi su udovica, sluga, pop i ciganka. Očigledno je da su ti prostori i likovi okrenuti prema selu. Time ne želim da tvrdim da nam grad u beletristici nije predstavljen u toj sferi. Dovoljno je spomenuti Georgi Rajčeva , Dimitra Dimova, Vladimira Poljanova, Pavela Vežinova i dr. No oni idu drugom linijom u izražavanju seksualnog, zbog čega zahtevaju specijalno istraživanje .
, a kuća mu se raspala ili u ognju izgorela, ili je pak legao u postelju i ležao mnogo godina, no nije ostajao nekažnjen ( Marinov 1914: 179 - 180 ) . Rajčeva 1991: 22 - 40; Ivanova 1993: 22 - 25 ), predstavnici tada opozicionih partija, objedinjeni SDS-om, preduzeli su "napad" na totalitarni centar, napravili su hepening u kome su žigosali BKP ( preimenovan u aprilu mesecu u BSP ) i napravili su svoju gomilu od bespotrebnih, odbačenih stvari: stari automobil, probijena kofa, razvaljen toster, toaletna šolja, i mnoge starudije, sa portretima bivših bugarskih i stranih komunističkih lidera, pseudo-dela Todora Živkova i
sresti narodno-fantazijsko kao umetničku inkrustraciju, koja je sačuvala svoj normativni karakter visokog i nedostižnog ( neprevodivog na drugi, neromantični jezik ) estetičkog apsoluta, koji daje poetski pogled nekakve filozofske ili moralne teze. Već posle Karalijčeva, slabi linija romantične stilizacije folklorno-fantazijskog, ne dobijajući neke nove kvalitete i u velikoj meri se iscrpljuje. Iskustvo ovog pisca ( ako ne računamo dramu Jelenovo carstvo G. Rajčeva ) ostaje zadugo bez sledbenika i direktnih nastavljača. Dok romantičarski pogled na folklorno-čudesno postaje sve ređa pojava, sve svesnije jača tendencija ironičnog parafraziranja mita i bajke, jača pravac unošenja folklornih fantazija u uslovne situacije zasnovane na principu igre. Prvenstvo u tom pogledu pripada dijabolisti Svetoslavu Minkovu. U njegova dva poslednja dijabolistička zbornika Igra senki i Kuća kod poslednjeg fenjera ( tu se, uostalom ,