pokazujem kako se odvijao život, rad i borba i dostojanstveno opstajanje na zemlji predaka. I u najtežim situacijama naši ljudi su predano radili na proizvodnji materijalnih dobara i stvaranju duhovnih vrednosti. Igra, pesma i zabava predstavljali su sastavni deo dostojanstvenog življenja i sučeljavanja sa izazovima. Vrhunski rezultati naših sportista, umetnika, radnika, seljaka i naučnika nisu slučajni u sučeljavanju sa partnerima u svetskim arenama. Nisu Rajevići u okolini Peći u nedavnoj prošlosti slučajno stvorili raj na zemlji, kao i drugi naši sunarodnici širom nekadašnje Jugoslavije. Kao što nije slučajno stvorena srpska patrijaršija u srcu stare Srbije. Niti je knez Lazar slučajno izgradio novu prestonicu Srbije u Kruševcu. Preživeo je srpski narod i gora iskušenja od tzv. Tranzicije. Ali nikada nije bilo većih zbrka u našim glavama i dušama nego sada. Pojava umetničkih radova naših stvaralaca, prevashodno u filmskoj i

Mirkovići i danas sveštenička, preduzimljiva i trgovačka porodica, došla je iz Drobnjaka; ima ih mnogo na strani, i u selu 9 kuća, slave sv. Đurđa . Rajevići na Rufimovića imanju su iz Osata ( istočna Bosna ), ima ih 5 kuća, slave sv. Đurđa .

zemljišnoj knjizi koja je dovršena 1690 / 93. godine. U njoj se, kao vlasnik zemljišta, pominje i crkva Svetoga Arhiđakona Stefana . Rajevići i Tomin. Selo Lučići, pominje se u dubrovačkim arhivalijama srednjega vijeka kao Zdozzi ali je ovo ime zadržano sve do u 17. vijek. Najstarija mletačka zemljišna knjiga providura Kornera, objedinjava Mojdež i Zdoce, dakle Lučiće, a u pravcu razgraničenja prema predjelu Sutorine, izdvaja samo Prijevor i Šćepoševiće. Svakako da u ovakvome teritorijalnom razgraničavanju kakvo je prisutno u ovoj zemljišnoj knjizi može da se nasluti da je pod predjelom ili selom Zdozzi u

jeste, tada je moglo biti da se u njenome groblju ukopavala, na primjer, familija ili rod Bogojevića koji su ovdje živjeli u početku 15. vijeka, ili rod Konjevića koji je ovdje posvjedočen putem turskoga deftera iz polovice 16. vijeka ( 1540 ). [ 9 ] Jedan od najzanimljivijih segmenata zatamnjenog istorijskog života Dračevice je sigurno zaobilaženje zatečenih starih grobalja koja se obično imenuju kao grčka od strane migranata u Morejskom ratu. Bližnja sela Lučići , Rajevići i Tomin u svome predanju kazuju da se nikada nisu ukopavala u groblju crkve Svetoga Jovana. Mi danas možemo vjerovati da je crkva aktivirana poslije razgraničenja koje je donio poslednji veliki mletačko-turski sukob ( 1714 1718 ), dakle oko 1721. godine kada je bila definisana Močenigo linija. Po kazivanju mještana, ne i kao grobaljska crkva već samo zavjetna. Zanimljivo je i držanje zavjeta Sutorana Svetome Jovanu Krstitelju na dan Roždestva Svetoga Jovana kod crkve u

godine, prilikom definisanja i zaživljavanja mletačko otomanske granice u Boki, a to bijaše u toj godini, tada bi i naš trag u dokumentu koji smo objavili, u kojemu se pominje svadba Luke Lučića u crkvi Svetoga Jovana, znatno pridonosio takvome uvjerenju. Ukoliko bismo, dalje, našu nit gradili na predanju i podacima popa Špira, o gradnji crkve Svetoga Oca Nikolaja u Lučićima koncem 18. vijeka, morali bi postaviti i pitanje gdje je bila crkva i ukopavalište sela Lučići , Rajevići i Tomin? Dakle, do gradnje crkve, ukoliko je zaista po prvi put podignuta u drugoj polovini vijeka. Mi danas sigurno znamo da je selo Prijevor sa Šćepoševićima već 1690. godine posjedovalo najmanje dvije crkve, jer su dvije upisane u staru Kornerovu zemljišnu knjigu. To su bile crkve Svetoga Stefana i Svete Gospođe. Ukoliko se žitelji ovih sela nisu ukopavali van crkve, tada su se kao i zatečeni starosjedioci svakako ukopavali ovdje, u porti crkve Svetoga Jovana. Pop Špiro

crkvu Svetoga Jovana, a sasvim je izvjesno, da je u stara vremena ona u svojem groblju sastavljala oba sela . Rajevići , ukoliko pripadaju migranatskom elementu, od konca 17. vijeka ( od doseljenja 1680 ) pa do podizanja crkve Svetoga Nikole, ukopavali ovdje, a to je raspon od jednoga vijeka. Dakle, ovdje ili u Šćepoševićima. U familiji koja je davala i u kojoj su se rađali i stasavali budući sveštenici, a otac Luka je samo prvi i rodonačelnik sutorinskih Lučića iz sela Zdoci, ne bi se moglo pretpostaviti nekakvog drugog, van crkve ili crkvene sjeni, ukopavanja .

u njenoj obnovi u prvoj polovini 18. vijeka, i vidljivog ugrađivanja stećaka, što cijelih, što razlomljenih, u zidove, i moguće, podumjentu, može se kazati da je ovo groblje uništavano i da danas ne možemo dokučiti niti rekonstruisati njegov izgled. Ugradnja stećaka u zidove vidljiva je izrazitije u vijencu temeljnih blokova koji nose apsidu crkve. Vjerovano je da su ovdje stećci lomljeni . Rajevići . On leži van groblja, kao usamljeni stražar .

Rajović skupa sa jeromonahom Nikanorom Bogetićem iz Grblja uputi u Mletke da mole dozvolu sa gradnju. Oni su u Mlecima ostali do kraja novembra 1775. godine, a jula 1776 dužd Alvize Močenigo izdao je odobrenje za gradnju crkve. Putovao je u Rusiju i sakupljao priloge. Preminuo je u tome poslu u Pulju 1789. godine . Rajevići stigli u Sutorinu 1650. godine .

i izderžati, takve pravedne uzroke našijeh sveštenikah, tako i mirno vladanje, zemaljah koje milost visokoga dara uživa se u monastiru istome; i za to đelo u jakost ovoga dogovora našega dava se sva potrebna oblast istomu čestnjejšemu gospodinu ocu arhimandritu, da može postupati, pred Pristojne Prestol, na ime općeno za više rečene posle, i koliko bi moglo trebovati, za utješenije svešteničesko i za korist obćenu monastira i za ponoviti cerkvu ; Rajevići su prisutni i u Mojdežu. Upisani su u Note od soli parohije mojdeške države Novske .

sud i kod nje se dogovara za upravljati općinom. Crkva je sv. Nikola mala bila i seljani se Lučića dogovoriše i sa svoim sveštenikom Špirom Lučićem sa svoim trudom načiniše je veću t jest ovu današnju crkvu. Građena je za dvije godine od 1887 do 1889 god. i onda su bili ovi domaćini u selo Lučića pop Špiro mlad sveštenik iste se godine zapopio Miloš ( Mrdo ) Vuko knez Đuro Božo Mićo Jovo Vaso Marko Vaso, Tomo, Marko Vaso, Nikola Tomo Pero Krsto i Nikola isto su sa Lučićima radili i braća Rajevići domaćini Stojan Mićo, Jovo, Panto i Luka svi su pomenuti domaćini zajedno vjerno i složno radili pomenutu crkvu bez ičije pomoći. Tada je bila u Bosnu i Hercegovinu Austrinska carevina i Austrija je sa Sutorinom vladala 40 godina od 1878 do 1918. U svjetskom ratu koi je bio od 1914 do 1918 god. srpsko hrabro oružje pod junačkim narodnim Kraljem Petrom Karađorđevićem i njegovim sinom Kraljem Aleksandrom oružanom rukom uništili Austrinsku carevinu i sada dinastija

u njemu su prije živjele ove porodice Kovač, Golub, Čvoro, Šabo i Mirojević ove su se porodice istračile izčezle ili se neđe odselile sada u selo Lučića nema niko živ od pomenutih porodica. Sada samo u selo Lučića živi porodice Lučića ima 25 domova i porodica Rajevića ima 6 domova porodica Lučića doselila se iz Drobnjaka prvi je došo Blagoje i doselioje 1680 godine a Rajević se doselio iz Njeguša 1650 godine prvi koi je došo imemuje Draško Lučići slave Krsnu slavu sv. Nikolu a Rajevići slave Krsnu slavu sv. Joakima i Anu iz porodice Rajevića bio je jedan Arhimandrit Danilo Rajević u Manastir Savinu Danilo Rajević i Nokentije Dabović iz Kruševica sa njiovim trudom i pomoći načinili su novu crkvu u Manastir Savinu 1799 godine Danilo Rajević kupio je milostinju po Rusije i kad se vraće iz Rusije razboli se i umre u putu u Pulju 1789 god. i bio je jedan doktor medicine u Erceg Novi umro je 1895 godine Doktor ni je bijo iz Sutorine no iz Poda kod Erceg Novog ali se veli da

rajevići

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov