jednog šatorskog naselja, koje su njegovi stanovnici nazvali "Grad istine ". Tako se 11. jula 1990. rodio" Grad istine ". Rajčeva 1991: 22 - 40; Todorova-Pirgova 1991: 41 - 54 ). "Grad istine" se pojavio na putu, u pešačkoj zoni, kroz koju pešaci obično samo prolaze, bez zaustavljanja, napuštajući administrativni centar prestonice posle posla i krećući ka domovima ili ka obližnjim prodavnicama u centru. Tačno na tom mestu započinje i podzemni prolaz ka CUM-u sa antičkim ostacima drevnog grada, tako da, ako je nešto moglo da privuče dugotrajniju pažnju, to je pre bila unutrašnjost samog prolaza nego
, izražene posebno dobro posredstvom parodiranja prostora, on je napravio svoje korake ka priključenju Bugarske Evropi i svetu, gde politički, ekonomski i dr. protesti veoma često nose karnevalski karakter. S druge strane, međutim, on je dubokim unutrašnjim vezama povezan, kako sa bugarskom tradicionalnom kulturom, tako i sa bugarskom savremenošću. To je dobar primer za kulturnu sintezu, koja zaslužuje pažnju naučnika različitih naučnih sfera ( Elčinova , Rajčeva 1991; Todorova-Pirgova 1991 ) .
, ambasador Kraljevine Holandije u Srbiji i Željko Ožegović, predsednik Stalne konferencije i opštine Novi Beograd. Više o ciljevima projekta i pravilima evaluacije govorio je Jan Edvin Vanders, a Silvija Ivanova iz Saveta Evrope predstavila je program Saveta Evrope Nagrade za najbolje iskustvo u lokalnoj samoupravi koji će realizovati u saradnji sa Stalnom konferencijom. Osvrt na iskustva u domenu sprovođenja ovakvog projekta u svojim zemljama dale su Rosita Rajčeva iz Fondacije za razvoj lokalne samouprave iz Bugarske i Agnješka Mogonj, direktorka Fondacije za razvoj lokalne demokratije Poljske, kao i predstavnici poljskih opština .
Crne Gore kao carskog hasa ( has-feudalni posed koji "gospodaru zemlje" donosi preko 100.000 akči godišnje ), odgovarao je i turskoj centralnoj vlasti i stanovništvu. Vlast je realno sagledavala ekonomsku slabost oblasti, a sama nije imala nikakve troškove za vlastito funkcionisanje na tom području. Između vlasti i porodičnih starešina ( filirdžija ), stajali su samo domaći ljudi-knezovi ( muselemi ). Ta de facto autonomija, učvršćena je kada je sultan imenovao Vuja Rajčeva za "glavu čitave Crne Gore ", davši mu i feudalne povlastice. Ne zna se tačno kada, da li krajem 16. ili početkom 17. veka, došlo je do izmene obaveza Crnogoraca prema sultanu: pomenuta filurija zamenjena je dankom ( haračom ), koji cela oblast plaća sultanu. Utvrđeno je bilo da je harač moglo kupiti samo lice, koje je sultan odredio, a ostali carski činovnici, bez odobrenja sultana, nisu imali pravo da se kreću po Crnoj Gori. Obaveza Crnogoraca bila je da idu u vojsku, i van
tim krajevima "rodopskih pustinja ", i sada smo se vratili u svoj zavičaj . Rajčeva , Karalijčeva, Kostova, Strašimirova i drugih bugarskih starijih i mlađih pisaca. Ipak Divlje priče Nikolaja Hajtova samo su njegove priče. Baš kao u našeg Ive Andrića i Borisava Stankovića: pričali su iste "priče ", koristili iste motive i isto podneblje i drugi naši pisci, ali ipak su to samo Andrićeve ćuprije i Stankovićeve uvele ruže .
[ 1 ]. Zanimljiva je, međutim, činjenica da su oni ostavili utisak na neke američke naučnike. Zapažajući da napisi i crteži u javnim toaletima ( tzv. latrinalije ) nisu fenomen samo američke kulture, A. Dandis tvrdi, kako navodi Padni, da su oni poznati u Bugarskoj ( Pudney 1954: 25; Dundes 1975: 189 ) . Rajčeva 1991: 22 - 40 ), kao i na anketu sa osamdeset četvoro ljudi, od čega najveći deo čine studenti Fakulteta slovenske filologije Sofijskog univerziteta "Sv. Kliment ohridski ", kao i druga slučajno i spontano izabrana lica oba pola, različitog uzrasta, različitog socijalnog položaja. Anketa ima za cilj da, koliko je moguće, da najadekvatniju predstavu o odnosu ljudi prema pisanju i crtanju na zidovima, o odnosu prema samim grafitima, njihovim autorima, objektima tog vida
ugođaj u tajni i sakriveni čin. Eto zbog čega Bugarin opterećuje erotičnošću one prostore u kojima je slobodan i koji se nalaze izvan njegovog doma: han, česma, reka, manastir, polje, vodenica. Osim tih uobičajenih mesta postoje i likovi koji su nosioci erotskog. Takvi su udovica, sluga, pop i ciganka. Očigledno je da su ti prostori i likovi okrenuti prema selu. Time ne želim da tvrdim da nam grad u beletristici nije predstavljen u toj sferi. Dovoljno je spomenuti Georgi Rajčeva , Dimitra Dimova, Vladimira Poljanova, Pavela Vežinova i dr. No oni idu drugom linijom u izražavanju seksualnog, zbog čega zahtevaju specijalno istraživanje .
, a kuća mu se raspala ili u ognju izgorela, ili je pak legao u postelju i ležao mnogo godina, no nije ostajao nekažnjen ( Marinov 1914: 179 - 180 ) . Rajčeva 1991: 22 - 40; Ivanova 1993: 22 - 25 ), predstavnici tada opozicionih partija, objedinjeni SDS-om, preduzeli su "napad" na totalitarni centar, napravili su hepening u kome su žigosali BKP ( preimenovan u aprilu mesecu u BSP ) i napravili su svoju gomilu od bespotrebnih, odbačenih stvari: stari automobil, probijena kofa, razvaljen toster, toaletna šolja, i mnoge starudije, sa portretima bivših bugarskih i stranih komunističkih lidera, pseudo-dela Todora Živkova i
sresti narodno-fantazijsko kao umetničku inkrustraciju, koja je sačuvala svoj normativni karakter visokog i nedostižnog ( neprevodivog na drugi, neromantični jezik ) estetičkog apsoluta, koji daje poetski pogled nekakve filozofske ili moralne teze. Već posle Karalijčeva, slabi linija romantične stilizacije folklorno-fantazijskog, ne dobijajući neke nove kvalitete i u velikoj meri se iscrpljuje. Iskustvo ovog pisca ( ako ne računamo dramu Jelenovo carstvo G. Rajčeva ) ostaje zadugo bez sledbenika i direktnih nastavljača. Dok romantičarski pogled na folklorno-čudesno postaje sve ređa pojava, sve svesnije jača tendencija ironičnog parafraziranja mita i bajke, jača pravac unošenja folklornih fantazija u uslovne situacije zasnovane na principu igre. Prvenstvo u tom pogledu pripada dijabolisti Svetoslavu Minkovu. U njegova dva poslednja dijabolistička zbornika Igra senki i Kuća kod poslednjeg fenjera ( tu se, uostalom ,