knez (Rex) Lužički (Heruli), Turički (Turcilingi) i Sturički (Steuer Scyri); vladao je Rusijom (Rugii), Racijom ili Rascijom između Alpa i Dunava (Vindelicia).
su ti verni i večni šutolozi koji, zaglavljeni negde između ranog srednjevekovlja i kasnog titoizma, diljem nebeske Rascije , iščekuju da neko drugi obavi istorijske poslove za njih. Oni koji i kad podignu glave, otvore usta samo da bi uzeli
muftiju. Zelena je pozadina i jednog i drugog aktivizma, no ne ona koja se vezuje za veru, nego za valutu. rascija , aleksandar oslobodjen za malo
je izvanredno, na primeru svadbe i sahrane u jednom zabačenom gorštačkom mestu rodnog mu Svetog Polimlja, iz Zemlje Rascije , sa severa Crne Gore predstavio preplitanje reda i nereda, obesti i narcisoidnosti, običajnih normi i
. Darvaš, glavni zapovednik vojnih odreda koji su se borili protiv Srba u Bačkoj, je zapisao: â žSva velika mesta Rascije i s ove i s one strane Dunava i Tise popalili smoâ ś. Procenjuje se da su rakocijevi ustanici tada ubili oko 100.000 Srba. "
, i mali, i hromi, i grbavi? I kad li će to sokolov ptić, iz onogoške Veruše, zaskočiti obraćenike, unijate i gamad po Rasciji , Zeti i Travuniji, po zemlji Tvrtkovoj i svuda gde nas ima?
kartama starog kontinenta, valja dokrajčiti Svetu Misiju, u kojoj će naša Sveta Katolička Crkva od neuke prosjakinje Rascije , koja je ogrizla u svojoj tajnovitosti, obučena u nepoznatu, poderanu - a iznad svega - u sablažnjujuće kaljavu odoru
, kneza srpskog, koji se doselio zajedno sa patrijarhom (Rašković je u Turskoj bio knez u Starom Vlahu i Novom Pazaru u Rasciji , svoje je sve imanje ostavio i po pozivu prešao u Ćesarsku).
te se time opredeljivala njegova rodoVerna genetika, bez obzira na stepen bliskosti njegove uprave (SerBije, RAsCije / Raške) sa (Malom) Azijom. A Mala Azija se nazivala takvom jer je osnovni deo Vinče oduvek bila Azija, kao što se i danas
, još smogao snage da krene na zadnji put. Nekada davno, u svojoj mladosti, čuo je za lepotu freske Belog Anđela u Rasciji . Svakako je hteo da svoju davnašnju želju ostvari zajedno sa voljenom Đulijom. Posle kraće pripreme krenuli su na put.
demona, krstili su se i užurbano odlazili ne okrećući lica. Prvo majmunče se - po narodnom verovanju - domoglo zemlje Rascije još za vreme Vlah-Alije, koji je poharao dvore Strahinjića-bana i ukrao lepu, nesuđenu Anđu. Majmunče je donela
Belog Anđela i konačno doneo novu odluku: rešio je da se vrati. Krenuo je u pravcu krvave, kugom zaražene i poharane Rascije . Za Jonu beše to vreme povratka, a nikako odlaska. Poslušao je svoje emocije, one su mu neprestano šaputale da je
rat iz 1877 - 1878., a Konak (1971) vrijeme u poslijeustaničkoj Srbiji. Svojim posljednjim romanom, Raškom zemljom Rascijom (1979), spušta se do najniže historijske tačke i slika događaje iz austrijsko-turskog rata s kraja sedamnaestoga
gdje je historija data u formi osnovne tematske preokupacije (Konak, Carska vojska, Mojkovačka bitka, Raška zemlja rascija / 1979 /) zbiva se prestrukturiranje jednodimenzionalnog klasičnog historijskog romana u polifonijski
dijelu svog naroda - tužnim i smiješnim bedelima. Rascijom (1979), Ćamil Sijarić je u istraživanju naše mutne i kompleksne historije stigao do najniže vremenske tačke. Kao i