stalno zamenjuje u Evropi ime Skita. Velika Rusija, Mala Rusija i Poljska, bile su tada obeležene kao Sarmatija
uvek zvalo Sarmatija. Kod starih pisaca glasi i Poljska, staro sedište Srba je najduže zadržala ime Sarmatija
milost i nemilost Babaja i njegovih trupa. Do 449. Galija i Španija su bile u rukama osvajača iz daleke Sarmatije
godina i koji je i danas sačuvan govori o narodu Srba. Ptolomej piše da u to doba ti Srbi žive u azijskoj Sarmatiji
engleskom jeziku ima 624. stranice. Njen podnaslov je: Ispitivanja o poreklu i ranoj istoriji Srba
ne nabraja poimenično ni germanska ni sarmatska plemena, ali je izričit u zaključku da sva ona žive u Sarmatiji
jedinstven etnos. Još je Herodot tvrdio da su Veneti i Iliri isti narod, a Ptolomej da Veneti čine dobar deo Sarmatije
svojim rukopisima, spominju Sarmate južno od Skita; potom Aorse i Sirake, sve do Kavkaza. Po Strabonu, Sarmatija
objašnjava, s obzirom na ostale poimence navedena plemena i srodnike da se radi o Srbima, stanovnicima stare Sarmatije
Ravene iz sedmog stoleća kaže da su postojale tri Srbije: jedna do Grčke, druga u Dakiji, a treća u Sarmatiji