i stara, od tebe mi osta samo srce ugasenog zara, crveno ka ' usne tvoje, rastrgano mnogo puta, pa sakrih silne zudnje svoje, i ostavih jadne na kraj
licu i u mutnim, prestravljenim očima ogledalo se nešto nemirno, rastrgano , nešto teško, sumorno. Sijeda keserasta bradica u neredu, a kosa s
ćeš me prispavati, tugo moja? Kada će da prestane bol i neutešno srce, rastrgano i oslabljeno do kraja, da ućuti, a ja zaboravim svoju tugu i svoj bol?
¶ rastrgano društvo s "elitama" koje ne znaju niti umiju prezentirati strateške
poziv. Upravo zbog svoje dvojne prirode čovek je biće koje je stalno rastrgano unutrašnjim nemirima, jer su ove dve strane neprestano u sukobu. Ali,