i vrlina starih od Sokrata, preko Platona do Aristotela ukazuje da je čovek kao vrlinsko biće razborito biće budući da razumska duša vodi vegetativnu i osećajnu dušu, kao kod Aristotela, dok Platon u Državi govori o potrebi vrlina pripadnih
informaciji, pa je usvaja, takoreći, u sirovom stanju - nekritički, nerazlučno, jednom nižom mehaničkom svešću. Razumska svest se pri tome istupljuje, stvaralačke sile slabe.
na mesto govorenja iz osećanja, iz čulnog opažanja i govorenja u predstavi ". (IF, 365 - 366) razumska strana obrazovanosti za Hegela nema veliki značaj, već samo utoliko ukoliko ta forma misli pribavlja sebi važnost kao
svih stvari. U osnovi bavljenja proučavanjem prirode stajalo je čuđenje nad činjenicom postojanja, odnosno razumska radoznalost pred zagonetkama prirode i kosmosa. Zato se prva filozofija naziva i filozofijom...
korak u uspostavljanju humanističke naučne kulture jeste reafirmacija uma u modernoj nauci. Danas je nauka pretežno razumska , analitička, međutim um je u biti sintetičan, sveobuhvatan, usmeren ka celovitom znanju. Današnja nauka teži da bude
u pitanje sama ova jednostrana dihotomija. Tipologijsko kao nepromenljivo versus populacijsko kao promenljivo, razumska je logička shema koja ne uviđa dijalektička kretanja logičkih odredbi. Darvinova teorija evolucije nije nam se
skretanja od pretpostavljenog bića, jer takva eksplikacija refleksije kao povratnog toka od onog neposrednog jeste razumska odredba refleksije. Na spoljašnju se refleksiju takođe mislilo kada se refleksiji uopšte, kao što je to jedno vreme
suptilnim osećanjima dok se za razliku od njega Devica u ljubavi više oslanja na razum a manje na osećanja. Shodno tome, razumska i radna Devica u ljubavnoj vezi sa Rakom može biti okrenutija praktičnoj strani života tj pravljenju planova za načine
isključuje svaku višu realnost i povlači za sobom kaznu koja je neizbežna. Srce ne oprašta kada mu se silom nameće razumska vera. Čovek se izlaže opasnosti da podlegne mržnji sveteći se samome sebi i drugima zato što je služio ideji u koju nije
moći nad duhom teže da se sintetizuju. U toj sintezi glavnu ulogu ima volja. Zahvaljujući tome u delanju se odražava razumska priroda ljudske ličnosti. Ljudski postupci su slobodni, i kao takvi iziskuju odgovornost pojedinca. Čovek želi
zapadni imperijalisti i inkviziotori liberalizma. razumska izlaganja ne pomažu, jer ih on u svoju svest propušta kroz filter vlastitih sklonosti, oni sebi prezentira i shvata po
je da je kratak susret dovoljan za to da odlucimo da li cemo produbiti poznanstvo ili ne Tu dominira instinktivna, a ne razumska procena Prava postavka i odluka se donosi uz pomoc razuma, ukoliko postoji obostrana fizicka privlacnost Bez tog
nije sagrešio, već je dapače Sveto Pismo istaknuto od nauka i simbola dano zbog čoveka. Naime, zahvaljujući Pismu naša razumska narav može ući u tajne čistoga istinskoga razmatranja o Bogu (PL 122, col 146 C), ranije izrečenu i od svetog Jovana
odnosno uopštavanja, te ustanovljavanja zakonitosti, to jest uslova u kojim se opit ili prirodna pojava ponavlja; razumska dovitljivost, kada se činjenice prenose na područje pretpostavki, a od pretpostavki se prave teorije. Ta duševna
svetu vremenog i konačnog, i neprimenjivi su na oblast duhovnih stvarnosti i na beskonačne veličine. razumska sanjarenja uma, koji se postavio na mesto Boga. Filozofija je stvorila poseban jezik misaonih pojmova i izraza, čije