slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "aristotelovska".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
je Bog na pomoć. aristotelovska . Svaki istorijski subjekt ima svoju sopstvenu logiku, diktiranu
. Ne verujem da to znači gubitak autonomnosti. Muška glupost. Uvek ta aristotelovska logika: ako je "a" " a ", ne može biti "b ". Ma može biti i" a "i" b ". Uvek
identitet ne postoji bez vrednosti. To je svet koji, dakle, svedoči, da aristotelovska bliskost politike i etike, koja je nastavljala da živi kroz različite
i drugi kao narativni, dakle reprezentativno fikcionalan. Klasična, aristotelovska teorijska distinkcija između istoriografije i poezije, od kojih prva
u etici, uključujući Rawlsa i Dworkina. aristotelovska phronesis se postavlja nasuprot eksplicitnim načelima,
ako se nastavi dosadašnjim ritmom. Postoji, međutim, "energeia ", ona Aristotelovska , koja stvari gura u drugom pravcu. I to je jedina šansa da se svet
i snaga njegove mašte. Zato, uprkos svojoj strogoj formi, Život je san aristotelovska drama a la espanola, kako kaže V. Briones, ostaje otvoreno delo za
Ono jes ' da nije al ' nije da jes '. Što jes ' jes najgori je DSS E, pa ta tvoja Aristotelovska logika nikako da se upodobi. Sve sjahuje i uzjahuje s jednog magarca na
. Aristotelovska logika običnog silogizma počinje od stava da je A jednako A. Ovaj
. Pokušacu ovde da skiciram suštinu problema u vrlo konkretnom obliku. Aristotelovska logika obicnog silogizma pocinje od stava da je ' A ' jednako ' A '. Ovaj
Dam du Lak (SAD), na temu ' ' Maksim Ispovednik, Leontije Vizantijski i aristotelovska metafizika Ličnosti ' '. U nastavku je vođena diskusija. Prvom
vremena zamenjeno linearnim, vera u providnost verom u napredak, a aristotelovska slika sveta onom kartezijansko nutnovskom. Ono što nam Novo doba želi
. Njegovu igru tu ne karakteriše uobičajeno dramsko oponašanje, aristotelovska mimeza, već ravan ton i drastična deklamativnost. Tako se na samom
čoveka, i u prirodi samog univerzuma, nego neka Božanska zapovest. Aristotelovska etika najlakše se može shvatiti kao traganje za ravnotežom između dva
u delima teologa i filozofa njegovog vremena, već je njegova podloga aristotelovska preko dela Tome Akvinskog. Dijalog kod Vereša nije jednoznačan, on se